Izmjene Zakona o porezu na dohodak iz 2004. godine omogućile su cijelom nizu investitora koji su jeftino kupili, a potom skupo prodali zemljište da na tu transakciju državi ne plate porez.

Namjera je bila dobra, učiniti tržište kapitala što atraktivnijim, pa je određeno da se na zaradu stečenu u trgovanju dionicama ne plaća porez. Međutim, tu su mogućnost iskoristili i vlasnici zemljišta, koji ga nakon povoljne kupnje uvrste u temeljni kapital svoje tvrtke, a nju potom po znatno višoj cijeni prodaju nekom kupcu, bez plaćanja poreza. Na to nas je upozorio inspektor iz Porezne uprave, pod uvjetom da ostane anoniman.   "Zakon mora početi raditi razliku između kupoprodaje dionica na burzi  i transakcije u kojoj ste prodali svoju tvrtku s pripadajućim zemljištem. Njemačko zakonodavstvo, primjerice, radi tu razliku", kaže naš sugovornik.  

Pritom navodi i primjere, kao što je nekoć uspješan sportaš koji je kupio zemljište u okolici Rijeke i nakon tri godine ga prodao jednoj austrijskoj tvrtki. Zaradio je nekoliko milijuna kuna, nije platio porez a sve je bilo po zakonu. Potom, tu je i slavonski poduzetnik- on je preko javnog natječaja od grada Novi Vinodolski kupio tvrtku sa zemljištem za 4,5 milijuna kuna i prodao ju njemačkom diskontnom lancu za 16 milijuna kuna. DORH je  istražio taj slučaj i utvrdio da je sve bilo legalno. Najpoznatiji je – a vjerojatno i najdrastičniji – primjer bivšeg ministra turizma Veljka Ostojića. Njegova je obitelj 2004. kupila zemljište u Balama plativši ga 860,000 kuna. Nakon nekog vremena zemljište je urbanizirano, unijeto je u temeljni kapital tvrtke u vlasništvu Ostojićeve šurjakinje i potom prodano za 25,6 milijuna kuna. Ministar je zbog tog skandala morao odstupiti, i to zbog indicija da je znao da će zemljište biti prenamijenjeno iz poljoprivrednog u građevinsko.

Kad bi Zakon o dohotku bio precizniji, Ostojićeva bi obitelj morala u državni proračun uplatiti oko šest milijuna kuna… Na pitanje postoji li barem neka gruba procjena koliko je država izgubila spomenutom izmjenom Zakona o porezu na dohodak, poreznik kaže – "otkako je izmjena na snazi, ja sam u prosjeku imao po jedan takav slučaj godišnje. Razlika između početne i kasnije postignute cijene zemljišta varirala je između četiri i deset milijuna kuna, u prosjeku sedam milijuna. Da nije bilo te zakonske izmjene, mi bi na svaku od tih transakcija naplatili 25 posto poreza, odnosno u prosjeku po 1,75 milijuna kuna".

Ako je naš sugovornik reprezentativan uzorak, a obzirom da u Hrvatskoj radi oko 700 poreznih inspektora, dolazimo do svote od preko milijarde kuna godišnje, koliko bi završilo u državnom proračunu da se Zakon o porezu na dohodak nije mijenjao. "Odmah nakon izmjena tog zakona primijetili smo da su vlasnici svoja zemljišta počeli upisivati u temeljni kapital tvrtki. Informirali smo o tome šefove, no njihova je poruka bila – pusti i ne brini, netko drugi je za to plaćen", rekao nam je poreznik. Inicijative da se promijeni zakon nisu dale ploda. "Niti jedna stranka ne želi zakon prilagoditi praksi i spriječiti zlouporabe. Političkoj vrhuški ovakav zakon odgovara, a mi se u Poreznoj upravi u međuvremenu bavimo perifernim stvarima i ganjamo kumice na placu", rezignirano će naš sugovornik iz Porezne uprave.