Prošle je godine u Hrvatskoj zatvoreno 3.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Gotovo polovica hrane se uvozi iz destinacija koje su na drugom kraju svijeta dok se lokalni proizvođači bore za opstanak, piše Deutsche Welle.

Za vrijeme socijalizma Hrvatska je izvozila sjeme za cijeli SSSR, a danas imamo problema prodati tonu ekološki uzgojenih jabuka koje rastu nedaleko Osijeka, kaže Mario Miličević iz Komletinaca koji se nakon školovanja u Zagrebu odlučio vratit na pradjedovo imanje i živjeti od zemlje.

Miličević je predsjednik udruge OSPERA (Osječki permakulturni aktivisti) i volonterski koordinator Grupe solidarne razmjene (GSR) koja članovima omogućava da direktno nabavljaju hranu od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) i tako izbjegnu posrednike poput trgovačkih lanaca, prekupaca i trgovaca te svježu, ekološki uzgojenu hranu direktno stavi na stol potrošača nedolako od mjesta na kojem je hrana proizvedena. No, nije riječ o samo pukoj proizvodnji hrane jer se proizvođači i potrošači vode snažnim etičkim načelima u koja spada i socijalna dimenzija te solidarna povezanost između proizvođača i potrošača.

Alma Mihaljević, vlasnica OPG-a „Mihaljević“, objašnjavajući prednosti GSR-a, kaže da ju je spasio od propasti. „Jabuke prve klase su zbog velike kiše propale, mogla sam samo od njih napraviti sok, ali nisam imala novaca za isprešat ih. Članovi su uplatili unaprijed po četiri pakovanja soka i s tim novcem sam financirala proizvodnju soka". 

Jedan manji OPG može „hraniti“ dvadesetak obitelji, no zbog raznovrsnosti proizvodnje potrebno ih je nekoliko, tako da petOPG-ova može prehraniti stotinjak obitelji, to je otprilike omjer koji je potreban za uspješno funkcioniranje jedne grupe solidarne razmjene. GSR-ovi već postoje u drugim djelovima Hrvatske, pa se sada radi i na razmjeni robe koja ne uspijeva u Slavoniji. Slanutak, leća, citronsko voće, smokve… sve je to dostopno iz domaćeg uzgoja, umjesto iz uvoza, kaže se u tekstu.