Ministrica poljoprivrede Marija Vučković je početkom mjeseca u Zagrebu pred više od stotinu predstavnika tijela državne uprave, lokalne i regionalne samouprave, sektorskih udruženja poljoprivredno-prehrambenog sektora i zainteresirane javnosti prezentirala Nacrt strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike 2023.-2027., temeljni dokument za korištenje europskih poljoprivrednih fondova u narednom razdoblju. Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2023.-2027. nasljednik je Programa ruralnog razvoja, ali obuhvaća i izravna plaćanja i sektorske intervencije, te je poslan na odobrenje u Europsku komisiju u petak, 23. rujna 2022. godine. U roku od šest do osam tjedana očekuje se odgovor Europske komisije te je završen i postupak elektroničkog savjetovanja s javnošću, nakon tri kruga konzultacija s dionicima koje su uključivale više od 7000 sudionika uživo i online.

Omotnica povećana za preko 103 milijuna eura

Ministrica Vučković istaknula kako je u okviru Strateškog plana hrvatskoj poljoprivredi osigurano gotovo 3,8 milijardi eura, naglasivši kako je, s obzirom na izazove s kojima se susreću naši poljoprivrednici, Vlada podignula stopu nacionalnog doprinosa s 15 na 20 posto te na taj način povećala ukupnu omotnicu za 103,5 milijuna eura. Uz sredstva za Prijelazno razdoblje (2021. i 2022.) vrijedna 1,75 milijardi eura te 131 milijun eura za provedbu reformi u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, hrvatska poljoprivreda na raspolaganju ima više od 5 milijardi eura za razdoblje 2021.-2027. Na predstavljanju Strateškog plana naglašeno je da je, uz dodatna sredstva za povoljne kredite i jamstva (FI), osigurano više od 223 milijuna eura za primarnu proizvodnju te 155 milijuna eura bespovratnih sredstava za ulaganja u preradu poljoprivrednih proizvoda te da zelena tranzicija, digitalizacija i generacijska obnova ostaju ključni za opstanak i razvoj hrvatske poljoprivrede. Tako će se mladim poljoprivrednicima staviti na raspolaganje gotovo 114 milijuna eura, uz povećanu pojedinačnu potporu, maksimalni intenzitet potpore za ulaganja 80 posto i mogućnost kupnje poljoprivrednog zemljišta kroz zajmove/kredite. Također, mliječne krave i prvotelke istaknute su kao prioritet kao osjetljivi sektori u okviru proizvodno vezanih potpora, a u koje je dodatno uključen sektor sjemenarstva i omogućeno je korištenje ove potpore ekološkim proizvođačima.

Za eko sheme 25 posto Prilikom predstavljanja ministrica poljoprivrede je naglasila kako je obaveza svih zemalja članica osigurati 25 posto sredstava za izravna plaćanja za eko sheme, istaknuvši ih kao izazov i priliku za hrvatske poljoprivrednike, uz samu potporu za ekološku poljoprivredu vrijednu više od 237 milijuna eura, osigurana dodatna sredstva i zasebne natječaje za ekološke proizvođače. Od prvog Nacrta SPP ZPP-a povećan je iznos sredstava za korištenje obnovljivih izvora energije te za dobrobit životinja, uz novu potporu za junice u intervenciji dobrobit životinja, s obzirom na smanjeni domaći uzgoj u proteklom desetljeću. U okviru sredstava za društvenu i komunalnu infrastrukturu u ruralnim krajevima novost u novom programskom razdoblju će biti ulaganja u javna skloništa za napuštene i izgubljene životinje i centre za unaprjeđenje i razvoj poljoprivrede. U odnosu na Program ruralnog razvoja povećana su sredstva i za LEADER program na 103 milijuna eura, što lokalne akcijske grupe pozicionira kao ključne za donošenje specifičnih mjera i usmjeravanje sredstava sukladno lokalnim razvojnim potrebama. Dodatno, velika pažnja će se pridavati sustavu poljoprivrednog znanja i inovacija tzv. AKIS-u koji će osigurati stvaranje novih znanja i inovativnih rješenja, njihovo prenošenje i razmjenu, uključujući i ona stvorena u drugim državama članicama ili kroz zajedničke projekte. Uspostavit će se cijeli sustav potpore korisnicima AKIS-a u njihovu razumijevanju novih praksi i tehnologija njihovoj primjeni u praksi, uz naglasak da će ključno biti detektirati, a onda i zadovoljiti specifične potrebe hrvatskih poljoprivrednika.

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković, Foto: Slavko Midžor / Pixsell

Kako povećati produktivnost

Poljoprivredni proizvođači su svjesni potrebe jačanja otpornosti na klimatske promjene i očuvanja prirode i okoliša, ali i poljoprivrednih resursa te su uglavnom zadovoljni naporima Ministarstva da su kod kreiranja intervencija i obima sredstava u obzir uzete i one mjere koje su već i sada pokazale dobre rezultate, kao primjerice dobrobit životinja i upravljanje stajskim gnojem. Također su isticali potrebu da se pojedine mjere za zaštitu ugroženih vrsta, zaštitu ekoloških površina, šumarske mjere financiraju iz sredstava za zaštitu prirode, a ne iz sredstava za poljoprivredu. Dani su i konkretni prijedlozi kako još više poboljšati zaštitu poljoprivrednog tla, uz upotrebu sredstava koja je moguće naći kao nusproizvod prerađivačke industrije. Kroz javne rasprave koje su provođene tijekom ove godine naglašeno je kako je poljoprivreda odgovorna za 10,3 posto emisija stakleničkih plinova u EU, od kojih gotovo 70 posto potječe iz stočarstva.

Ciljevi koji su utvrđeni Zelenim planom u vezi s proizvodnjom hrane i poljoprivredom detaljno se definiraju i razrađuju Strategijom EU Od polja do stola i Strategijom bioraznolikosti do 2030 godine. To nisu uredbe, nego planovi i njima su definirani glavni poljoprivredni ciljevi, koji će uvjetovati brojna tehnička ograničenja proizvodnje.

Tako se na razini EU-a očekuje smanjenje upotrebe mineralnih gnojiva za 20 posto, uporabe pesticida za 50 posto, smanjivanje gubitaka hranjivih tvari za 50 posto koji su veliki izvor onečišćenja zraka, tla i voda, a utjecaj na klimu je i višak hranjivih tvari u okolišu (posebno dušika i fosfora). Cilj je i da udio krajobraznih obilježja visoke raznolikosti dosegne najmanje 10 posto, dok bi udjel ekološkog uzgoja u poljoprivredi trebao biti najmanje 25 posto.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ipak stručnjaci iz sektora poljoprivrede i sami proizvođači upozoravaju da za razliku od okolišno-klimatskih pitanja povezanih sa poljoprivredom, u kojima Hrvatska ostvaruje bitno bolje rezultate od EU prosjeka, hrvatska poljoprivreda ima znatno lošije rezultate od EU prosjeka u području produktivnosti rada, produktivnosti proizvodnje po hektaru poljoprivredne površine i drugih indikatora konkurentnosti. Tako primjerice produktivnost rada hrvatske poljoprivrede iznosi 30,5 posto prosjeka EU-a, a sa vrijednošću godišnje jedinice rada (GJR) od 6.107 EUR u 2019. bilo smo na začelju u odnosu na druge zemlje članice. Prosjek EU je 20.120 EUR/GJR, dok primjerice Njemačka ima produktivnost radne snage u poljoprivredi od 44.489 EUR/GJR, Nizozemska 71.235 EUR/GJR itd.

Do 2030. planira se proizvodnja od 30 milijardi kuna

Hrvatska je prošle godine napravila i dugoročno strategiju poljoprivrede kojom su definirani ciljevi da se vrijednost poljoprivredne proizvodnje sa sadašnjih oko 20 milijardi poveća na 30 milijardi do 2030. godine. To bi se trebalo provesti kroz povećanje proizvodnje, bolje investicije i modernzaciju poljoprivredne proizvodnje. Predstavnici poljoprivrednika, ne samo Hrvatskih nego iz cijele EU, ipak i dalje strahuju od nove ZPP i boje se da će ona dodatno utjecati na urušavanje položaja proizvodnje i dohotka poljoprivrednika. Zato i traže da se pojača informiranje i prijenos znanja poljoprivrednicima u vezi s novom ZPP posebice oko okolišno prihvatljivijih proizvodnih praksi, te snažnije potrebe korištenja digitalnih tehnologija u poljoprivredi koja želi optimalno koristiti sve inpute u proizvodnji.

U Hrvatskoj se često mogu čuti teze kako uz ogromna ulaganja poljoprivredna proizvodnja stagnira ili se čak smanjuje. Tako je vrijednost domaće poljoprivredne proizvodnje 90-ih godina iznosila 32 milijarde kuna, a 2016. godine samo 15,5 milijardi, dok je istovremeno u poljoprivredu od 2005. do 2016. godine plasirano oko 40 milijardi kuna poticaja pa se s pravom možemo zapitati kako je moguće da smo proizvodnju uspjeli prepoloviti. Ali se i drugi pitaju što bi se dogodilo s hrvatskom poljoprivredom bez te izdašne potpore, kako domaće, tako i one iz EU. Ovo pitanje je, u suštini, više akademsko nego životno, kako prije, tako još više nakon 2013. godine i ulaska Hrvatske u EU te primjene ZPP-a.

Odgovor je, kao i pitanje, moguć jedino hipotetski, a i svaki je prihvatljiv jer je teško provjerljiv. Malo je onih koji će javno izreći da se ništa strašno ne bi ni desilo jer su potpore, ili bolje rečeno najveći dio njih, često bile iracionalno utrošene. Štoviše, za većinu njih i nije predviđena kontrola učinkovitosti nego samo tehničke ispravnosti tj. zadovoljenja kriterija dobivanja sredstava. I nerijetko je istina da potpore, a ne poticaji, ‘uljenjuju proizvođače’, umjesto da proizvođači sami nešto učine. A koliko su uspjele zaustaviti demografsku devastaciju ruralnog prostora, svjedočimo svakim danom.