Actavis nema namjeru povećati svoju ponudu za Plivu u ovoj fazi te će poduzeti potrebne korake prema Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga da oslobodi bankarsku garanciju koju su priložili svojoj ponudi. Ta rečenica iz jučerašnjeg Actavisova priopćenja poprilično je zazvonila među sudionicima domaćeg tržišta kapitala. Znači li to da su sad američkom Barru širom otvorena vrata do Plive? Dok su jedni jučerašnju vrijest pripisali novom taktičkom manevru “jer im se čini prejednostavnim odustajanjem i barem dva tjedna preuranjenom objavom”, drugi su usput komentirali kako zapravo nisu iznenađeni. Jer, eto, netko jednom mora reći da se povlači. A već u dosadašnjem tijeku dvoboja za Plivu i niz je analitičara sve glasnije počeo upozoravati kako su dva takmaca dosegnula razine cijena koje ne ostavljaju mnogo prostora za isplativo zatvaranje operacije i uvjerljivu argumentaciju za povećanja troška akvizicije njihovim dioničarima. Pitanje je li se time Actavis i definitivno povukao iz utrke tako je i dalje u zraku. Mnogi su se, naime, uhvatili upravo za dio očitovanja Islanđana u kojem su najavili da će nastaviti pomno pratiti napredovanje ponude za Plivu “zadržavajući pravo ponovnog ulaska u proces”. Koliko je to vjerojatno, teško je reći, to prije što su usporedo s tim najavili kako će u međuvremenu pratiti druge mogućnosti za povećanje povrata za svoje dioničare.

Uz to, povlačenje iz aktualnog procesa nadmetanja objasnili su stavom ‘boarda’ kompanije da Actavisova ponuda na 795 kuna po dionici predstavlja ‘punu i fer’ cijenu za dionice Plive uključujući i očekivane sinergije koje bi se ostvarile kombinacijom Plive i Actavisa. Zagovornici teorije novog zapleta a ne konačnog raspleta reći će kako su sve dosadašnje cijene predstavljane kao ‘pune i fer’, počevši od prvotnih 705 kuna pa do posljednje Barrove ponude od 820 kuna po dionici. Kako god bilo, trenutačno je mnogo više pitanja nego odgovora. U nedostatku konspirativnih pozadinskih elemenata priče promatračima ostaje trenirati kombinatoriku. Što su, dakle, mogući razlozi (mogućeg) povlačenja? Jedan od njih svakako je cijena, odnosno napregnutost Actavisove financijske konstrukcije, jer njegova financijska poluga ima više ograničenja negoli je slučaj njegovim konkurentom. Ipak, prilično je jasno da je u tom pogledu i Actavis imao snage za još jedno podizanje ljestvice. Drugi mogući poticaj za povlačenje može biti (ne)raspoloženje ključnih dioničara za daljnje nadmetanje, pri čemu je vlasnička struktura Actavisa dosad više upućivala na sklonost podršci i nešto rizičnijoj strategiji rasta i širenja negoli je slučaj s Barrom.Nadalje, upućeniji u M&A strategije mogućim razlogom drže i pritiske s važnih instanci. Moguće je, kažu, da Islanđani ni do danas nisu uspjeli od Vlade dobiti signal da “nema ništa posebno protiv njih pokažu li se boljim ponuđačem u procesu cjenovnog nadmetanja”. Za Plivu je domaće tržište bitno, kažu, a pitanja poput lista lijekova, marži i sličnih parametara važnih za poslovanje ipak su u ingerenciji državnog regulatora pa nije baš uputno već u startu imati status nepoželjnog. Moguće je, konačno, i da su u Actavisu u međuvremenu prepoznali i neke druge, jeftinije potencijalne mete nakon što su se u proteklih godinu dana uvelike fokusirali samo na Plivu.

Čini se zapravo da se najmanje lukrativnim motivom čine tvrdnje o tome kako će, eto, Actavis lijepo zaraditi na dionicama Plive, budući da već ima u izravnom vlasništvu 10 posto (ne računajući opcijske ugovore). Kad bi ih danas prodao Barru, dobio bi za njih između 20 i 25 milijuna dolara više negoli ih je platio, što uz praktički cjelogodišnje troškove mašinerije angažirane na toj operaciji te izravne troškove same objave ponude više nalikuje Pirovoj pobjedi negoli nekom jakom ‘dealu’, to prije što je u međuvremenu ‘zanemario’ druge potencijalne prilike. Spomenuta teorija mogla bi eventualno vrijediti u slučaju dogovora izvan dometa javnosti, što se ipak ne čini jako izglednim. U isto vrijeme, može se navesti i niz motiva koji bi mogli ići u prilog tezi o taktičkom manevru. Neki će burzovni igrači reći kako je povratak u igru moguć ponajprije u slučaju da Barr ne osvoji više od 50 posto dionica s pravom glasa. Ne računajući trezorske i dionice u državnom vlasništvu te udjel koji kontrolira Actavis, a mimo toga je predmetom javne ponude samo 57 posto dionica s pravom glasa, Barr bi javnu ponudu mogao okončati s većinskim paketom samo ukoliko ne dopusti da mu od tih 57 posto ne promakne više od 6-7 postotaka. A tu bi mu računicu mogao pomrsiti Actavis, koji pak sada (nakon formalne objave povlačenja) ima slobodne ruke za kupovanje dionica na burzi. Dakle, mogao bi ići na to da na ovaj ili onaj način osigura konktrolni paket dionica (25 posto plus jedna dionica), što se Barru vjerojatno ne bi svidjelo i što bi ga moglo pokolebati čak i ako s Vladinim dionicama osigura natpolovični broj glasova. Actavis je već nagovijestio da ima namjeru zadržati dionice Plive. Koliko je to znakovito?