Konferenciju “Globalna financijska kriza: posljedice za Hrvatsku”, u organizaciji Centra za obnovu kulture, u utorak je u Zagrebu uveličao i linhenštajnske princ Michael von Liechtenstein. Riječ je o istaknutom ekonomskom stručnjaku kojem je u fokusu interesa financijska industrija.

Vi dolazite iz porezne oaze. Kakva je budućnost zemalja poput Lihtenštajna?
Pitanje poreznih stopa i bankarske tajne jedno je od najdelikatnijih pitanja današnjega gospodarstva. Zemlje poput Švicarske i Lihtenštajna su posebno pogođene diskriminacijom velikih sila. Na primjer, na proteklom summitu G20 jedino oko čega su se te zemlje jednoglasno uspjele dogovoriti jest da se napravi popis zemalja s poreznim olakšicama.

Mislite li da će pritisak velikih zemalja poput SAD-a, Njemačke, Francuske i Britanije jačati?
Što se tiče poreznih stopa, sigurno će biti nužno sklopiti bilateralne sporazume sa svakom zemljom. No činjenica je da zemlje poput Francuske i Njemačke imaju tako nestimulativne porezne stope da najvrednija poduzeća i pojedinci odlaze u zemlje u kojima je porezna presija manja, ili pak odlaze u sivu zonu. Prema službenim podacima samo je u Njemačkoj siva ekonomija u posljednjih nekoliko godina porasla na pet posto BDP-a, što je povećanje od gotovo 700 posto. To je problem koji moraju riješiti same domicilne zemlje jer kapital će uvijek naći izlaz.

A kakva je situacija u vezi s bankarskom tajnom?
Bankarska tajna je složenije pitanje. Jasno je da neki ljudi poštuju zakon, a neki ga krše – jedni plaćaju porez, a drugi ne. No mislim da banke nisu institucije koje bi trebale otkrivati i loviti kriminalce. Za to postoje druge institucije i ne smatram dobrim da se od banaka traži da otkrivaju svoje bankarske tajne, naravno osim u posebnim slučajevima. Mislim da bankarska tajna štiti prava pojedinca. Na primjer, bankarski sektor se prvi put susreo sa zahtjevom za otkrivanje bankarske tajne 1943. u Švicarskoj kada su to tražili nacisti. Agenti SS-a tražili su od banaka da otkriju koji su bankovni računi i depoziti u vlasništvu njemačkih Židova. Odbijanjem toga zahtjeva banke su napravile puno u zaštiti ljudskih prava i ti depoziti su sačuvani.

Što mislite o krizi i načinu izlaska iz nje?
Zapadnoeuropske zemlje nisu bile spremne za krizu i teško se nose s njom. Mjere poput subvencije za kupnju novih, nacionalnih, automobila mogu zgodno zvučati u predizbornoj kampanji, no nisam siguran da imaju ozbiljnijih makroekonomskih efekata. Tu je i pitanje regulacije. Postoji dovoljno regulative, no treba poraditi na mehanizmima kontrole. Što znači zabrana pušenja, koja je uvedena i kod vas, ako hipotetički postoji samo 10 inspektora koji kontroliraju poštuje li se zakon.

Nacionalizacija

Što mislite o nacionalizaciji bankovnog sektora u razvijenom svijetu?
Dugoročno nije dobro da banke budu u državnom vlasništvu. Izgubila bi se dinamika na tržištu, a to bi imalo reperkusije na čitavo gospodarstvo. Država treba pomoći kad je potrebno, ali njezin ulazak u vlasništvo nije pametna opcija.

Tržište nekretnina

Najteže je pronaći zemljište koje ima smisla razvijati, i ono koje izgleda savršeno često skriva ograničenje

Vrijednost vozila

Dugoročna pouzdanost postaje jedan od ključnih kriterija pri izboru automobila