U bazi podataka Europske komisije Database of Origin and Registration (DOOR) objavljen je zahtjev za zaštitu naziva „Varaždinsko zelje“ oznakom izvornosti. To znači da je zahtjev objavljen u Službenom listu Europske unije čime je Europska komisija potvrdila da je podneseni zahtjev sukladan pravilima za registraciju oznake na razini EU što je vrhunac zaštite nekog proizvoda. Naime, kada se oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalni specijalitet registrira na ovoj razini to znači da je proizvod zaštićen na području cijele EU, a navedena zaštita je vremenski neograničena. Na ovaj način registriran naziv proizvoda zaštićen je od svakog izravnog i neizravnog korištenja te svake zloupotrebe koja bi mogla dovesti potrošača u zabludu glede pravog podrijetla proizvoda te narušavanja ugleda proizvodu.

– Ovo je velik uspjeh proizvođača koji su u suradnji s Varaždinskom županijom i Ministarstvom poljoprivrede uložili mnogo upornosti, rada i truda te znatna financijska sredstva kako bi zaštitili Varaždinsko zelje. Siguran sam da će nam ovo iskustvo pomoći i poslužiti u postupcima zaštite drugih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koji također imaju svoju 'priču' i nigdje se ne proizvode na takav način kao kod nas pa im treba osigurati i europsku prepoznatljivost – kazao je župan Predrag Štromar izražavajući nadu da će ovakva zaštita povećati vrijednost samog proizvoda, ostvariti višu cijenu na tržištu, a time i povećati dohodak proizvođaču.

Ovom objavom u europskoj DOOR bazi počinje teći rok od 90 dana za podnošenje prigovora na EU razini. Tada proizvođači koji su koristili nacionalni prijelazni znak počinju koristiti europski, a ako žele i naš nacionalni znak. Inače, naše se zelje sada nalazi u društvu s „Ličkim krumpirom“, „Ogulinskim kiselim kupusom“, „Baranjskim kulenom“, „Ekstra djevičanskim maslinovim uljem s Cresa“, „Neretvanskom mandarinom“ i „Istarskim pršutom“. Ovi proizvodi sa zaštićenom oznakom jamče potrošaču kvalitetu i specifičnost tog proizvoda te daju značajan doprinos ruralnom razvoju u smislu prepoznatljivosti kako samog proizvoda tako i područja u kojem se proizvodi.

Na području Varaždinštine zelje se uzgaja od pamtivijeka. Pisani tragovi o uzgoju zelja na ovom području datiraju od druge polovice 18. stoljeća. U zbirci Urbarijalni spisi i knjige Varaždinske županije, pronađeni su zapisi koji govore o uzgajanju i rezanju zelja na području ondašnje sučije Vidovec u drugoj polovici 18. stoljeća. „Varaždinsko zelje“ prvi puta se spominje 1878. godine u djelu Povrćarstvo kojeg je na hrvatskom jeziku objavio župnik hrnetički Pajo Krempler, ujedno i prvoj knjizi o povrćarstvu pisanoj na hrvatskom jeziku. Inače, u kajkavskim govornim područjima Hrvatske, pa tako i u Varaždinskoj županiji, umjesto naziva kupus rabi se naziv zelje. Stoga je i za sortu izvorni i uobičajen naziv „Varaždinsko zelje“ iz čega proizlazi i naziv proizvoda.

Danas je na području Varaždinske županije zaštićeno čak 13 poljoprivredno-prehrambenih proizvoda: varaždinsko zelje, vidovečki gibanik, meso zagorskog purana, ludbeški rozetlin, varaždinski klipić, trnovečka makovnjača, purek z Bednje, zagorski puran z varaždinskog kraja, kučanski koščičjak, varaždinsko bučino ulje, varaždinski medenjaci, domaća prirodna medena rakija i vabučin.