Vladino predstavljanje rebalansa slučajno se preklopilo s izvješćem Europske komisije o rezultatima višemjesečnog detaljnog preispitivanja makroekonomskih neravnoteža.

Njime je  bilo zahvaćeno ukupno 17 zemalja, uključujući i Hrvatsku. Nažalost, već u tom debiju za Hrvatsku su, uz Sloveniju i Italiju, te neravnoteže identificirane kao prekomjerne. Sve lošiji izvozni rezultati koji se očituju u daljnjem padu udjela u svjetskom izvozu, zatim velike vanjske obveze (stanje međunarodnih ulaganja), velika zaduženost poduzeća i dug opće države koji se u uvjetima niskog rasta i loše sposobnosti prilagodbe povećava ubrzanim tempom, doveli su nas i u naslove tekstova (ne samo u domaćim medijima) o upozorenjima EK. Premda, dakle, stoji tvrdnja ministra Slavka Linića da najnovije izvješće Komisije nema veze s rebalansom, barem ne izravne, ocjene iznesene u njemu svakako su i u kontekstu rebalansa i postupka za prekomjerni deficit znakovite.

Nakon što se plan fiskalne prilagodbe odnosno srednjoročni fiskalni i programi reformi proslijede Komisiji, za što je krajnji rok kraj travnja, u lipnju slijede Komisijine ocjene ukupne situacije i programa, a u našem slučaju to bi moglo značiti i preporuke za poduzimanje dodatnih koraka. Za to u ocjenama o makroekonomskim neravnotežama i ranjivostima svakako ima elemenata, naročito nakon što je rebalansom Vlada predvidjela gotovo upola manje ovogodišnje smanjenje deficita nego što je to mehanizmom PPD-a predvidejla Komisija.  Paket mjera ugrađen u rebalans, naime, teško da je zadovoljavajući odgovor na ocjene EK o potrebi "znatnih dodatnih nastojanja u pogledu fiskalne prilagodbe kako bi se ograničio deficit i spriječilo da se dug neodrživo poveća". Isto vrijedi i za konstataciju da za rješavanje prekomjernog deficita treba poduzeti "učinkovite mjere do kraja travnja 2014." te da u slučaju izostanka dodatnih mjera "Hrvatska riskira da ne ostvari svoje ciljeve u 2014. godinu".

Ti su ciljevi glede deficita za ovu godinu postavljeni na 4,6 posto BDP-a, ali prema EU-ovoj metodologiji za nacionalne račune, koja ima znatno širi obuhvat nego što je onaj koji koristi Vlada u proračunskim dokumentima. Tako su za PPD relevantnije brojke prema kojima je lani fiskalni manjak zapravo bio oko 6,5 posto BDP-a. Iako je Vlada uz povlačenje 2,8 milijardi kuna mirovinske štednje iz fondova drugog stupa posegnula i za povećanjem zdravstvenih doprinosa, što je još donedavno najavljivala samo kao plan B (u slučaju da EK ne prizna zahvat s mirovinskom štednjom kao prilagodbu), ni tih 1,6 milijardi kuna dodatnog prihoda nije pomoglo da se približi planiranom smanjenju deficita za oko 7,7 milijardi kuna. I s tim joj je uspjelo deficit smanjiti za 'samo' 3,9 milijardi kuna ili gotovo upola manje od zahtijevane prilagodbe.

Čak i kad bi Europska komisija pokazala dosta fleksibilnosti i prihvatila kao strukturnu mjeru novac iz drugog mirovinskog stupa, to bi značilo smanjenje deficita za 1,2 postotna boda, na oko 5,5 posto BDP-a, što je još uvijek znatno manje od za ovu godinu traženih 4,6 posto. Bude li se pak Komisija strogo držala metodološke klasifikacije jednokratnih prihoda, ispast će da je rebalansom osigurana prilagodba od skromnih i teško zadovoljavajućih 0,4 posto BDP-a. Sve to uz pretpostavku da ćemo ove godine ostvariti kakav-takav rast gospodarstva, odnosno da će se ostvariti rast investicija s kojim u Vladi računaju unatoč tome što neto efekt zahvata pri rebalansu nije za to poticajan. Čini da je još jedan rebalans neizbježan, ali stvari će biti jasnije u lipnju.