Poljoprivreda ima snažan utjecaj na onečišćenje okoliša, prema istraživanjima koja se već godinama provode. Ovaj sektor čini oko 10% svih stakleničkih plinova u Europskoj uniji stoga ima važnu ulogu u smanjenju emisija. S druge strane, poljoprivreda je i velika žrtva klimatskih promjena koje uzrokuju mnogobrojne štetne učinke za ovaj sektor proizvodnje.

Kako bi smanjila emisije zagađivača stakleničkih plinova i zraka, Europa mora preoblikovati svoj prehrambeni sustav i smanjiti emisije gnojiva, skladišta stajskog gnojiva i stoke.

To se može postići poboljšanjima u upotrebi gnojiva, efikasnosti rukovanja stajskim gnojem i produktivnosti životinja prilagodbom pasminskog sastava.

Zadaća nam je pronaći način poboljšanja poljoprivrede proizvodnje, povećanja proizvodnje mlijeka, mesa i ostalih poljoprivrednih proizvoda uz smanjenje negativnih utjecaja na okoliš, a jedan od načina je povećanje udjela proteinskih usjeva u ratarskim kulturama naročito povećavanje udjela mahunarki i leguminoza.

Europska agencija za okoliš u Izvješću o ključnim problemima klimatskih promjena s kojima se suočava poljoprivreda u EU predviđa da će se proizvodnja usjeva i stoke smanjiti, a možda će se u nekim dijelovima europskih južnih i mediteranskih regija morati i napustiti zbog povećanih negativnih utjecaja klimatskih promjena.

Prilagodba klimatskim promjenama mora biti glavni prioritet poljoprivrednog sektora EU želi li poboljšati otpornost na ekstremne događaje poput suše, vrućina i poplava. Ekstremno vrijeme već uzrokuje ekonomske gubitke za poljoprivrednike EU-a.

Koban utjecaj promjene klime

Utjecaj promjene klime dovodi do slabijih žetvi i većih troškova proizvodnje, što utječe na cijenu, količinu i kvalitetu uzgajanih proizvoda u dijelovima Europe. Predviđa se da će se prinosi nenavodnjavanih usjeva poput pšenice, kukuruza i šećerne repe, smanjiti u južnoj Europi do 50% do 2050.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

To bi moglo rezultirati značajnim padom prihoda gospodarstava, s velikim regionalnim varijacijama. U takvom scenariju moglo bi doći i do smanjenja vrijednosti poljoprivrednog zemljišta u dijelovima južne Europe, što bi moglo rezultirati napuštanjem zemljišta.

Većina članica ima nacionalnu strategiju prilagodbe klimatskim promjenama koja uključuje poljoprivredu kao prioritetni sektor, a zajednička poljoprivredna politika će najviše doprinijeti potrebnim prilagodbama.

Prilagodba na razini farme je također ključna. Međutim, prilagodba na razini gospodarstava često se ne događa zbog nedostatka financiranja, institucionalne potpore   i pristupa prilagodljivom znanju.

Potrebno je više znanja, inovacija i podizanja svijesti kako bi se poboljšala učinkovita upotreba već dostupnih mjera prilagodbe, poput uvođenja prilagođenih usjeva, poboljšanih tehnika navodnjavanja, diverzifikacije usjeva ili precizne poljoprivrede.

Uvođenjem visokovrijednih biljaka u našu proizvodnju znatnije ćemo pridonijeti i klimatskim zahtjevima koji stoje pred našim poljoprivrednicima u narednim godinama.

Biljke bogate bjelančevinama sa sadržajem sirovih bjelančevina većim od 15% su mahunarke (bob, grah, grašak, leća, lupine), krmne trave leguminoze (Alfalfa (lucerna) i djetelina), uljarice (uljana repica, suncokret) te soja – danas su najznačajniji izvor biljnih bjelančevina. One čine oko četvrtinu ukupne ponude sirovih biljnih bjelančevina u EU.

Birane biljke za napredak

Sjetvom određenih vrsta mahunarki (graha, graška, boba) ili leguminoza, koje imaju sposobnost stvaranja simbiotskih odnosa s kvržičnim bakterijama, te vezanjem atmosferskog dušika se obogaćuje tlo. Osim toga, smanjuje se intenzitet erozije tla, te ispiranje hranjiva iz tla, te se intenziviraju mikrobiološki procesi u tlu. Pozitivni učinci povećanja udjela mahunarki na travnjacima dvojaki su.

Prvo, poboljšavaju sadržaj ugljika u tlu, a drugo, smanjuju potrebu za primjenom dušičnih gnojiva. Dušik je glavni sastojak bjelančevina i neophodna hranjiva tvar za biljke. Mahunarke u plodoredu obično dovode do nižih potreba za mineralnim i organskim dušičnim gnojivima, koja pridonose udjelom od 25% u ukupnim izravnim emisijama stakleničkih plinova u poljoprivredi u EU.

Uključivanjem mahunarki u dugoročne sustave plodoreda postižu se pozitivni učinci za tlo. Ugljik u tlu ima ključnu ulogu u plodnosti tla i razvoju biljaka te je zato važan u globalnim klimatskim modelima i poljoprivrednim sustavima.

Stoga se za odabrane usjeve koji se uzgajaju nakon mahunarki bilježe veći prinosi, npr. prinosi od pšenice, kukuruza ili uljane repice mogu biti za 10% veći od prinosa njihova uzgoja nakon žitarica. Poboljšava se i kvaliteta žitarica (npr. veći udio bjelančevina ili manja kontaminacija mikotoksinima) koje se uzgajaju nakon mahunarki.

Mahunarke u plodoredu prekidaju ciklus nekoliko štetnih organizama koji napadaju žitarice. Većina mahunarki izrazito je privlačna pčelama i često služi kao utočište za druge divlje vrste te može imati pozitivan učinak na biološku raznolikost u poljoprivrednim sustavima niskih ulaganja.

Alfalfa i djetelina imaju pozitivan učinak na suzbijanje korova za sljedeće usjeve te mogu pridonijeti smanjenju ili ukidanju uporabe herbicida.

Dobre poljoprivredne prakse preduvjet su za ostvarivanje tih koristi za okoliš. Proizvodni sustavi mnogih mahunarki razmjerno su zahtjevni, k tome kod mahunarki dolazi do izostanka prinosa i veće varijabilnosti prinosa u usporedbi sa žitaricama i uljanom repicom.

Iz tih razloga EU trenutačno koristi samo 3% obradivog zemljišta za mahunarke, unatoč njihovim agronomskim i ekološkim koristima. Kako bi se stanje s ovim kulturama unaprijedilo, mnoge zemlje uvele su izdašne proizvodno vezane potpore kako bi se poljoprivrednici lakše uključili u ovu zahtjevniju proizvodnju što se tiče tehnologije i znanja.

Osim ekoloških prednosti, mahunarke se sve više koriste za proizvodnju visokovrijedne hrane za životinje, a sada sve više i za proizvodnju proteina u ishrani ljudi. Sve više ljudi širom svijeta odlučuje se za smanjenje konzumacije mesa i mesnih prerađevina u prehrani, za zdraviji život, a klimatske promjene i prava životinja samo su neki od razloga.

Sektor proteinskih raste

Sve se više sredstava izdvaja za istraživanje, razvoj i uspostavljanje novih lanaca vrijednosti bioekonomije u mnogim europskim zemljama. Mnoge su zemlje (Njemačka, Francuska, Poljska) u suradnji sa sektorskim organizacijama uspostavile su nacionalne planove za potporu uzgoja proteinskih usjeva.

Francuska je uspostavila jačanje lanaca opskrbe, stvaranje vrijednosti pomoću certifikacije, istraživanje proteinskih kultura.

Dobre prakse članica

Poljska je donijela inicijativu za veću uporabu bjelančevina iz domaćih izvora za hranu za životinje i donijela program za istraživanje i razvoj u cilju povećanja domaćeg uzgoja proteinskih kultura s pomoću istraživanja. Nizozemska prehrambena politika obuhvaća i cilj ponovne uspostave ravnoteže između bjelančevina životinjskog i biljnog podrijetla u prehrani ljudi.

Istraživanja i praksa u Irskoj pokazuju da bob nutritivno može potpuno konkurirati bilo kojim izvorima proteina iz uvoza; njegove proteinske i energetske karakteristike (29% proteina i 13,3 MJ/kg energije koja se može metabolizirati) vrlo su slične obroku kukuruza i po cijeni mogu konkurirati soji.

Danska istražuje i radi na unapređenju proizvodnje biljnih proteina iz soje, mahunarki i lupina. Cilj je prenamjena 100.000 hektara zemljišta koje je sada pod žitaricama i kukuruzom na višegodišnje trave i mahunarke što će rezultirati s dodatnih 50.000 – 100.000 tona proteina u Danskoj.

Na nama je odlučimo kako da na najbolji način iskoristimo zemlju koju imamo s najmanje štete za okoliš, a to je moguće i uključivanjem sve više zemljišta za uzgoj proteinskih usjeva uz ukupnu institucionalnu i stručnu podršku našim poljoprivrednim proizvođačima.