Dva tjedna nakon zatvaranja natječaja za prodaju Uljanik Brodogradnje 1856, još uvijek je puno nepoznanica oko pristiglih obvezujućih ponuda, čije zaprimanje i otvaranje nije bilo javno. Još uvijek se barata tek neslužbenim informacijama o ponuditeljima, ali na vidjelo ipak počinju izlaziti novi detalji o dvojici takmaca koji otkrivaju kako nije posrijedi samo razlika u njihovom profilu, nego i u samoj financijskoj snazi ponuda.

Jedna je ponuda, naime, stigla od turskog Kuzey Stara koje u branši smatraju ozbiljnim brodograditeljem, a druga od investicijskog fonda Mira Finance Capital Holding, čije je sjedište u Luksemburgu. Ne treba ni reći da su Puljani, ako se već ide s prodajom brodogradilišta, skloniji da država prednost da kupcu iz branše, no kako Poslovni dnevnik doznaje iz dobro obaviještenih izvora, ‘vaga’ se zasad ozbiljno naginje na stranu Luksemburžana.

Talijan u financijskom sektoru

Iako se u prvim neslužbenim informacijama baratalo podatkom kako je turski brodograditelj spreman platiti 14 milijuna eura za 97-postotni udjel države u Uljaniku, dobro upućeni izvori kažu da je njihova ponuda osjetno niža i iznosi 12,5 milijuna eura. Time se u odnosu na protukandidatovih 14,5 milijuna eura stvara značajna cjenovna razlika i ne bude li drugih zapreka, tih oko dva milijuna eura mogli bi i presuditi u ovoj utrci, jer u natječaju je kao glavni kriterij, uz obvezu zadržavanja djelatnosti brodogradilišta, navedena upravo ponuđena cijena.

Prema našim saznanjima obje su ponude valjane, ponuđena je cijena, dakle, viša od traženog minimalnog iznosa od 11,08 milijuna eura te su priložena potrebna jamstva za zadržavanje djelatnosti, a ono što bi luksemburškom fondu moglo zakomplicirati put do preuzimanja u Puli, unatoč značajnoj prednosti zbog cijene, su strogi regulatorni mehanizmi Europske unije kojima se štiti stratešku infrastrukturu.

Kako brodogradnja s izlazom na pomorsko dobro ulazi u sektore od posebnog nacionalnog i europskog interesa, potencijalna transakcija s Uljanikom mora se provesti kroz filter zakona o provjeri izravnih stranih ulaganja. Stručne službe Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), koji vodi ovu prodaju, već su pokrenule postupak provjere valjanosti dokumentacije ponuda i u okviru nje provjere pozadine kapitala ulagača. U praksi to znači da Ured za sprječavanje pranja novca, u suradnji s međunarodnim institucijama, treba dubinski pročešljati strukturu i snimiti porijeklo imovine stranih partnera vezanih uz Mira Finance Capital Holding.

Javno je dostupan podatak tek o njegovom osnivaču, Mirku Radaelliu, koji prema prilično skromnim podacima sa službenih internetskih stranica, portfelj svog brenda Mira Capital usmjerava prema projektima u energetskoj infrastrukturi, logistici, brodarstvu i u podatkovne centre. Iako se za njim ne vuku repovi i afere iz prošlosti, izaziva u najmanju ruku oprez u domaćoj javnosti. Karijeru je taj Talijan gradio u srcu švicarskog financijskog sektora, u globalnim bankarskim divovima UBS i J. P. Morgan, gdje je bio angažiran na upravljanju imovinom visoke vrijednosti, a potom osniva vlastitu investicijsku platformu Mira Capital, s uredima u Londonu, Milanu, Luksemburgu i Zurichu.

“Surađujemo s istomišljenicima koji cijene povjerenje, diskreciju i dugoročne odnose. Kroz našu globalnu mrežu povezujemo kapital, stručnost i prilike”, stoji na službenoj stranici Mira Capitala. No, budući da posluje kroz ‘private equity’ i ‘family office’ modele, tko su partneri, odnosno tko su obitelji čijom imovinom upravljaju, nije dostupan podatak. Tim više je za državu i Uljanik važno skeniranje Mira Capitala, kako bi se stekla puna slika i eliminiralo bilo kakvu mogućnost ulaska špekulativnog kapitala.

Bez straha

Zašto pacijenti zbog zubara putuju u Hrvatsku? Ovaj domaći dentalni centar uz terapiju osigurava i smještaj

Kartično plaćanje

Što kupci danas podrazumijevaju, a dio poduzetnika još uvijek propušta?

Iako se naoko čini da će u slučaju Kuzey Stara to biti puno jednostavnije, budući da je riječ o etabliranom industrijalcu, poznato je tko su formalni vlasnici i kako posluju njegova brodogradilišta u Turskoj u Tuzli i Yalovi, to ipak nije tako jer je riječ o ulagaču koji dolazi iz tzv. treće zemlje te se u EU propitkuje njegova geopolitička pozadina. Uostalom, Kuzey je već bio pod sankcijama SAD-a zbog milijunskih poslova s ruskim državnim tvrtkama s koje su skinuti potkraj 2025.

Uvid u model rada

Tako su oba kandidata pod jednakim povećalom države i EU, bez čije suglasnosti CERP neće poduzimati daljnje korake. U Puli u Uljaniku, pak, posljednjih godinu-dvije već imaju određenih kontakata i suradnji s Kuzey Starom, na poslovima oko gradnje broda 526 te imaju određeni uvid u njihov model rada i jasna im je njihova operativna vizija, a poznato je i dobro hrvatsko iskustvo u nedavnom poslu s ugradnjom dodatnog modula za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina koje je Kezey odradio na brodu LNG Croatia.

No, u slučaju preuzimanja od strane Mira Capitala otvara se niz nepoznanica, a najvažnije je koga će to operativno angažirati za vođenje proizvodnje brodova u Puli i koliko novca i kojom dinamikom su spremni uložiti u modernizaciju navoza i dizalica te u kojim rokovima okvirno planiraju svoje povlačenje iz Uljanika i njegovu prodaju, kao što u pravilu takvi fondovi rade nakon što restrukturiraju i podignu vrijednost tvrtke. Tko će uspješno proći ovo skeniranje i dobiti priliku preuzeti Uljanik, prema propozicijama javnog natječaja, konačna odluka u CERP-u bit će donesena u roku od 120 dana, dakle, do polovice prosinca.