Turizam ima utjecaj na gotovo četvrtinu hrvatskog gospodarstva što ima pozitivnih efekata na sve sektore ekonomije, ali i velike izazove zbog svoje sezonalnosti, rečeno je na okruglom stolu “Ključni izazovi hrvatskog turizma?” u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Imamo 1,8 milijuna ležajeva u turizmu, 300 tisuća više od 2017., a od lani 55 tisuća više. To je ekvivalent povećanja kao da smo otvorili nekoliko stotina novih hotela.

Ni investitora ni radnika
Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca, upozorila je da zbog važnosti sezonskog turizma dolazimo u situaciju da i velik dio drugih djelatnosti, koje su vezane uz turizam, postaju sezonalne.

Potraga za rješenjem

Kako turizam utječe na tržište stambenih nekretnina u Hrvatskoj? Domaći stručnjaci imaju jasan odgovor

Skuplji privatni najam

Cijene najma će dodatno skočiti: Uvodi se porez i za privatni smještaj

Značajan je i problem porezne regulative koja u Hrvatskoj omogućuje da na privatni smještaj, apartmane, ne postoje gotovo nikakvi porezi, a što je s vremenom omogućilo da se milijarde eura sliju u tu poreznu oazu te se sve više gradova na Jadranu, ali i središte Zagreba, pretvaraju u gradove duhova. S druge strane, to obeshrabruje bilo kakve investicije u komercijalni turizam te isisava radnu snagu iz turizma.

“Imamo situaciju da deseci, možda i stotine tisuća ljudi ne želi raditi, obrazovati se niti imati ikakvu društveno korisnu interakciju jer im je s apartmanima riješena budućnost. Ti ljudi ne plaćaju zdravstveno niti mirovinsko i to je problem koji će nam vrlo brzo eksplodirati”, kaže Weber.

Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma, upozorio je da je struktura smještajnih kapaciteta najveći izazov turizma.

“Potrebno je hitno zaustaviti gradnju smještajnih kapaciteta za kratkoročno iznajmljivanje. Pri tome ne mislim na praksu da domaći ljudi iznajmljuju svoje sobe na Jadranu, nego na činjenicu da je eksplodirao nekretninski biznis s apartmanima. Drugi veliki izazov je radna snaga koju ćemo morati pribaviti i educirati je. U konačnici, tu je problem nedostatka hotelskih kapaciteta u ukupnoj strukturi turizma”, kazao je Ostojić.

Upozorio je da smo u samo godinu dana dobili 55 tisuća novih kreveta što je ekvivalent 110 hotela Ambasador u Opatiji ili Olympia u Vodicama. “Pokušajmo zamisliti kako bi izgledao hrvatski turizam da smo zaista otvorili 110 novih Ambasadora? Uz strategije treba napraviti i akcijske planove koji bi pokazali kako doći do novih hotelskih kreveta”, mišljenja je Ostojić.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Tomislav Popović, predsjednik Uprave Maistre, ističe da sve turističke strategije koje su u Hrvatskoj do sada napisane pokazuju da treba povećavati kapacitete smještaja u hotelima, a smanjivati u apartmanima. No, navodi, dogodilo se suprotno i nekretninski biznis s apartmanima je postao prijetnja čitavom hrvatskom turizmu, a posredno i gospodarstvu.

Dodaje i pitanje turističkog zemljišta koje je posebno važno pri razvoju novih projekata. Popović upozorava da je 1990. struktura smještaja bila takva da je u komercijalnom smještaju bilo 60 posto kapaciteta, a u privatnom 30-40 posto. Iako je, navodi, zadnjih 30 godina hotelski smještaj rastao, privatni smještaj je eksplodirao.

Prevelik rizik za politiku
Branko Bogunović iz HD Consultinga Fakulteta ekonomije i turizma u Puli navodi da je analiza napravljena na primjeru Zadarske i Istarske županije pokazuje da je turizam postao potpuno apartmaniziran i da je situacija gora nego što se činilo.

Upozorio je da je udio hotelskih kreveta u ukupnoj turističkoj ponudi u čitavoj EU mali s oko 25 posto. “Razlika je jedino što je velikim zemljama privatni smještaj više vezan uz velike gradove nego uz obalu. No, problemi postoje jer udio privatnog smještaja u nekim zemljama ide i do 90 posto. Mi smo, statistički gledano, negdje na sredini”, kazao je Bogunović.

Dodao je da je apartmanizacija postao toliko veliki izazov da više nije realno da će se neko na političkoj razini, nacionalnoj ili lokalnoj, više moći i htjeti njime baviti jer bi to bio preveliki rizik.