Dok se čeka donošenje odluke o tome gdje i na koji način će biti građena u Zagrebu najveća dvorana za Svjetsko rukometno prvenstvo, jedan detalj je pao u drugi plan – nisu napravljene feasibility studije, koje bi trebale pokazati u kojim uvjetima bi Zagreb arena i Rukometni dom bili isplativi. Potvrdio je to vrh uprave holdinga koji upravlja i svim sportskim objektima u gradu, te pozvali na strpljenje i poručili da rade na studijama. Dvije važne činjenice, međutim, upozoravaju da ni postojeće, a ni nove dvorane nisu financijski isplativa investicija, makar ne po dosadašnjem načinu upravljanja. Prva je da se u Zagrebačkom holdingu zdušno zalažu i u medije plasiraju ideju da bi najisplativije za svjetsko prvenstvo bilo rekonstruirati Dom sportova umjesto graditi novu dvoranu, a druga činjenica je opipljivija – financijsko izvješće o poslovanju dvorana u prvih devet mjeseci prošle godine. Dodatna poslastica tog izvješća koje bilježi gubitak šest dvorana od gotovo milijun kuna je da je ono prezentirano prvi i zadnji put jer je podružnica Športske dvorane ukinuta i utopila se u Društvo za upravljanje sportskim objektima. Tako će u budućnosti biti teško doći do podataka o poslovanju dvorana. U prvih devet mjeseci u sklopu holdinga bile su dvorane: Dom sportova, Kutija šibica, Trnsko, Pešćenica, Dubrava i klizalište na Zagrebačkom velesajmu i svi zajedno su ostvarili prihod od 15,45 milijuna kuna, a imali rashode od 16,42 milijuna kuna. Nedavno su u holding prebačne u okviru 100 sportskih objekata i Cibonina dvorana i dvorana Trešnjevka pa za njih nema rezultata poslovanja.

Izvješće još pokazuje da zbog troškova održavanja u tri kvartala nije bilo prostora ni za kunu investicija u dvorane te da je gotovo polovica prihoda došla od subvencija, kompenzacija i dotacija (iako se izravno ne navodi, većina je vjerojatno iz proračuna grada, op. a). Gubici su zabilježeni jer Grad nije isplatio svih 9/12 na koje se obvezao kao naknadu za korištenje dvorana od raznih klubova. Taj novac se isplaćuje preko Zagrebačkog sportskog saveza čijih 50 posto prihoda čini dotok iz proračuna u okviru javnih potreba u sportu. Za te potrebe će ove godine biti izdvojeno 190 milijuna kuna. Indikativan podatak je i da se dvorane 90 posto koriste isključivo za potrebe sporta, a samo ostatak je od najma za ostale potrebe. Stoga u holdingu najavljuju novi način upravljanja, ali je jasno da moraju razriješiti osjetljivu dilemu: ići u veću komercijalizaciju dvorana i povećanje cijena sportašima ili i po cijenu gubitaka promicati sport osiguravajući klubovima jeftin prostor. Činjenica je i da gradu treba velika dvorana koja bi služila za velika natjecanja, ali što raditi s njom kada njih nema? Inače, bude li novu dvoranu gradio privatni partner, sport bi u Zagreb areni zasigurno imao manji udjel kako bi Grad smanjio najam koji bi morao isplaćivati. Kada bi Grad privatnim partnerima prepustio upravljanje svim dvoranama, rezultat bi bila veća iskoristivost, ali opet nauštrb sporta. Ako Grad i holding sami odluči učinkovitije upravljati dvoranama na bilo koji način koji ne bi uključivao pokrivanje gubitaka i povlaštene cijene najma, sportu se opet loše piše.

Ljubičić: Cijene daleko ispod tržišnih

“Gubici su zabilježeni i jer su cijene koje naplaćujemo sportašima daleko ispod tržišne. I sportaši bi trebali shvatiti da ništa nije besplatno, nego da netko mora platiti funkcioniranje dvorana. Smatramo da i u Zagrebačkom sportskom savezu ima mjesta za uštede, a to će i oni morati shvatiti”, indikativno, ali ne sasvim određeno poručio je predsjednik Uprave Zagrebačkog holidnga Slobodan Ljubičić.