Prehrambena proizvodnja je najvažniji dio hrvatske prerađivačke industrije, a da je tome tako pokazuje i žilavost koji je upravo ovaj sektor pokazao u protekloj gospodarskoj krizi, kazala je Zvjezdana Blažić iz tvrtke Geja savjetovanja.

Blažić pojašnjava da ovaj sektor čini 4,1 posto BDP-a, a ako bi se u obzir uzeli i poljoprivreda i vezane djelatnosti, tada se to penje na sedam posto nacionalnog dohotka. Prehrambena industrija čini 28,2 posto ukupne prerađivačke industrije s 42,4 milijarde kuna prometa i 60.000 zaposlenih. "Ovaj sektor veže 3200 pravnih subjekata od čega je 98 posto malih i srednjih tvrtki. To znači da ova djelatnost ima i širu društvenu ulogu jer se radi o malim tvrtkama koje rade u manjim mjestima gdje zapošljavaju ljude i na taj način sprečavaju depopulaciju", naglašava Blažić. Dodaje da je samo u prvih devet mjeseci prošle godine, za što postoje službeni statistički podaci, izvoz prehrambene industrije povećan za 18 posto ili 170 milijuna eura u odnosu na isto razbolje prethodne godine.

Najveći izvoz bilježi se u regiji, a što je logično s obzirom na manje troškove transporta zbog blizine tržišta, ali isto tako i prepoznatljivost brendova zbog istog sličnog jezika i iskustva življenja u bivšoj državi. U prošloj godini je 17,9 posto izvoza prehrambene industrije, u vrijednosti gotovo 200 milijuna eura, otpadalo na Bosnu i Hercegovinu. Slijedi Slovenija s 15,6 posto udjela ili 174 milijuna eura vrijednosti. Italija drži 11,6 posto vrijednosti izvoza, a Srbija 7,8 posto.

Blažić naglašava da na prehrambenu industriju utječe niz faktora, a neki od njih su demografske promjene, klima i sl. Naime, sve je više primjera da prerađivačka industrija koristi uvozne sirovine za svoj proizvodni proces zato što u Hrvatskoj takve proizvode nije moguće nabaviti, barem ne po traženom standardu i cijeni. U svakom slučaju je nužno jačanje konkurentnosti, kako same poljoprivrede, tako i čitavog prehrambenog sektora. Blažić navodi da se to mora napraviti putem udruživanja, regionalne suradnje, uvođenja nove tehnologije, većih ulaganja u istraživanja i razvoj, a li i gospodarenjem otpadom i ulaganjem u marketing.

Hrvatska ima dodatnu prednost da za sve to može koristiti i novac iz EU fondova.