O gospodarskom programu Domovinskog pokreta razgovaramo s Vesnom Vučemilović, nositeljicom liste te stranke u 4. izbornoj jedinici.

U gospodarskom programu Domovinskog pokreta industriju se posebno ističe kao generator razvoja Hrvatske, no ne precizira se koje industrije bi mogle “povući” i treba ih posebno poticati, izuzev IT industrije. Kakav je vaš koncept reindustrijalizacije?

Bez jake industrije nema snažnog gospodarstva. Visok udio turizma u našem BDP-u nas dovodi u poziciju da ćemo bilježiti dvoznamenkasti pad ove godine koji će prema procjeni Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije iznositi 11%. Stoga, ponovno pokretanje industrije se nameće kao jedino rješenje za gospodarski oporavak i snažniji rast koji će potaknuti zapošljavanje. Naše stope rasta u proteklih dvadeset godina su nas dovele u nezahvalnu poziciju u kojoj viši životni standard imaju stanovnici svih država članica EU osim Bugarske. Uloga države mora biti u funkciji osiguranja višeg i boljeg životnog standarda građanima Hrvatske. Suvremena uloga države vidi su u tome da otvara tržišta, oblikuje dobru investicijsku klimu i kroz javnu upravu pametno gradi vitalne kapacitete gospodarstva i društva. Kao sve razvijene zemlje, Hrvatska treba raditi na pametnoj specijalizaciji i tako ubrzati procese reindustrijalizacije. Pri tome se u središtu nalaze gospodarski i znanstveno-istraživački sektor u kojima Hrvatska ima najveći potencijal za pametni, uključiv i održiv rast. Općenito, pristup pametne specijalizacije kombinira industrijsku politiku te politike obrazovanja i inovacija. Vidimo prioritete u pametnoj proizvodnji hrane, pametnom upravljanju okolišem, energijom, stanogradnjom, transportom i turizmom. Znači napredna proizvodnja uz aktivnu integraciju novih digitalnih tehnologija u proizvodnji. Hrvatska je izgubila mnoge kapacitete prerađivačke industrije, ali ostali su ljudi koji nose određena znanja, iskustva i poznanstva. Naša IT industrija je jedna od najbrže rastućih, sa stopama koje su prosječno od 20 do 30% godišnje i s plaćama daleko iznad prosjeka. S obzirom da se i neke lokalne sredine, poput Osijeka i niza drugih gradova, razvijaju kao tehnološki centri, ova industrija snažno doprinosi ravnomjernom teritorijalnom razvoju.

Digitalizacija je očito za daljnji razvoj Hrvatske za Domovinski pokret ključna. Kako ju dodatno potaknuti i financirati?

Digitalizacija je ključna jer donosi transparentnost koja je najbolji lijek za korupciju. Osim toga RH ima sve preduvjete za brzu realizaciju digitalne transformacije: stručnjake, digitalno obrazovan narod, IT industriju, budžete potpomognute od EU fondova, visoko školstvo, itd. Kroz digitalizaciju možemo smanjiti troškove javne uprave i porezno rasteretiti gospodarstvo te otvoriti nova radna mjesta. Kako pokazuje DESI indeks za Hrvatsku je nužno čim prije digitalizirati javnu upravu, da bi ona bila transparentna, učinkovita i kompatibilna sa ostatkom društva tj. gospodarstvom. Država treba izgraditi kvalitetniju infrastrukturu i u smislu brzine prijenosa podataka (svjetlovode, radio-frekvencijske veze), jer je to infrastruktura po kojoj se danas kreću informaciji, robe, novac, ljudi… Danas u vremenu četvrte industrijske revolucije tko se ne prilagodi propast će. Vrijeme je novih izazova, novih proizvoda i usluga, novih tržišta, novih poslovnih modela. Život i poslovi odvijaju se 7×24, nema stajanja. Svijet se ubrzao i ne čeka pozaspale i/ili lijene. Ključno je dovršiti izradu krovne strategije razvoja RH do 2030. godine i sukladno tome napraviti strategije za pojedina područja kao što je digitalizacija. Umjesto sadašnje strukture raznih tijela koja imamo po različitim institucijama nužno je napraviti krovno koordinacijsko tijelo za provedbu digitalne strategije. Samo ako imamo konkretne izvedbene planove sa terminskim planovima i nositeljima koji će u zadanim rokovima ispuniti zadane ciljeve možemo ostvariti pozitivne pomake na ovom području. Dobar primjer za to je Estonija koja je napravila sustavnu digitalizaciju javne uprave.

Je li postojeći sustav poticanja ulaganja u Hrvatskoj dobar, što smatrate potrebnim mijenjati?

Postojeći sustav poticanja ulaganja u Hrvatskoj nije dobar. Afera Agrokor je dodatno pogoršala sliku Hrvatske u svijetu. Ne treba zanemariti na tisuće dioničara s manjinskim udjelima koji su ostali bez svojih ulaganja. Sve to je narušilo povjerenje investitora koje najbolje opisuje „ABC – Anything but Croatia“. S druge strane svjedočimo u aferi Vjetroelektrane kako se brojne prepreke investitorima uklanjaju u sprezi s političkim moćnicima. Ključno je početi mijenjati javnu upravu i micati zapreke poduzetništvu. Povećanim ulaganjem u obrazovanje, istraživanje i razvoj poticat ćemo pametnu specijalizaciju kroz industrijske politike. Pametnim prostornim upravljanjem oblikovat ćemo adekvatnu infrastrukturu za razvoj poduzetništva, gdje će javna uprava i druge poduzetničke institucije poticati ulagače. Fiskalna politika će biti dio te klime. Poduzetnike moramo rasteretiti poglavito u segmentu parafiskalnih nameta.

Poljoprivreda i “zelena” energetika dva su sektora koja se obilato potiče javnim novcem, ali i ne daju očekivani rezultat. Kako poboljšati tu politiku?

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Poljoprivredu i energetsku politiku treba definirati kroz provedive strateške i dugoročne planove. To su dva sektora od strateške važnosti u svakom gospodarstvu. Hrvatska treba stabilan i siguran energetski sustav. Imamo različitih izvora energije tako da možemo pametnom energetskom politikom osigurati diversifikaciju. Uz klasične izvore razvijati i alternativne te dopunske izvore energije, koristeći potencijale vode, vjetar, sunce… U svemu tome se trebamo voditi jasnim ciljem da zaposlimo što više vlastitih poduzeća u izgradnji i održavanju energetskih kapaciteta, kao i poboljšanju energetske učinkovitosti svih objekata. Inzistirati ćemo na projektima koji imaju veći udio domaće komponente kako bi ulaganja u energetske kapacitete imala multiplikativni učinak na gospodarstvo. Poljoprivreda je najjasniji i najtužniji indikator naše stvarnosti. Uzmite samo Slavoniju i Baranju. Prostore u koje su stoljećima ljudi doseljavali, danas iseljavaju. Zemlja je neobrađena, a Hrvatska uvozi oko 60 posto prehrambenih artikala. Spojit ćemo znanje i zemlju na kojoj će raditi vrijedni ljudi, strojevi i pametna oprema. Od zemlje uvoznice postat ćemo zemlja izvoznica zdrave hrane. Ali ne tako da izvozimo zrna pšenice i uvozimo smrznuto tijesto kruha. Poticat ćemo poljoprivredni sektor i financijski, ali ne tako da bacamo ‘novac iz aviona’ već na temelju jasnih planova koji se deriviraju iz hrvatske i lokanih razvojnih strategija. Pokrenut ćemo i šezdesetak postojećih lokalnih akcijskih grupa (LAG-ova), jer je to pametna infrastruktura za definiranje strategija i ostvarivanje planova. Prema najboljoj europskoj praksi to je izvrstan spoj suradnje javnog i privatnog sektora, ali i nevladinih udruga i pojedinaca, OPG-a, proizvodnih organizacija, zadruga i sl. Ključno je povećati samodostatnost u poljoprivrednoj proizvodnji, olakšati plasman domaćih proizvoda i uvesti transparentan i učinkovit sustav poticaja.

Držite važnim pored “klasičnog” razvijati i druge oblike turizma poput sportskog, zdravstvenog i ruralnog. O tome se dugo govori, ali se sporo pomičemo. Kako to promijeniti?

Kako je spomenuto u prethodnom odgovoru na pitanje, u Hrvatskoj po cijelom teritoriju postoji mreža udruga za ruralni i regionalni razvitak. Mnogi od njih postoje već više od dva desetljeća, ali su često pod utjecajem lokalnih moćnika. Treba im pomoći kod usvajanja novih znanja te podizanja razine transparentnosti u ostvarenju zadanih ciljeva. Novac ne smije biti zapreka, kao niti potrebna znanja za upravljanje takvim sustavima. Turizam se često promatra samo kroz broj noćenja, ali tu gospodarsku granu treba promatrati puno šire. Procjene su da je padom turističke djelatnosti ove godine zbog pandemije pogođeno približno 300.000 radnih mjesta u agencijama, hotelima, ugostiteljstvu, prijevozništvu itd. Samo kroz diverzifikaciju ponude možemo produžiti turističku sezonu i smanjiti udio koncepta „sunce i more“ koji sada doseže i 80% naše ponude. To nije jednostavno jer zahtjeva drugačiji pristup u oblikovanju turističke ponude i angažman više dionika. Za državu koja obiluje prirodnim ljepotama logičan početak bi bio osmišljavanje ponude u segmentu ekoturizma i eno-gastro turizma. Karakteristično je da većina strateških planova u LAG-ova imaju jasne ciljeve u razvoju spomenutih oblika turizma i treba ih podržati u implementaciji. Kroz to će se ostvarivati i politike regionalnog i ruralnog razvitka.

Najkonkretnije ste u gospodarskom programu razradili promjene poreznog sustava. Među 20-ak mjera zalažete se za petogodišnje oslobađanje od doprinosa plaće starijih od 50 godina, zadržavanje prava umirovljenicima koji se zaposle. Predlažete i ukidanje oporezivanja dohotka od kapitala na ime isplate dividendi i zadržane dobiti, ukidanje akontacija poreza na dobit i oslobađanje plaćanja poreza na reinvestiranu dobit, nižu stopu PDV-a za turističke usluge. Kakve su procjene financijskih efekata tih mjera, za proračun i za poslodavce?

Točno je što ste nabrojili. Cilj je stvarati bolju investicijsku klimu od postojeće i olakšati razvoj poduzetništva kroz snižavanje troškova. Privući više domaćih i stranih investitora, kako u ‘smeđe’ i ‘zelene’ investicije, tako i na tržište kapitala. Posebno razvijati financijsko tržište koje će ulagati u start-upove, u nove inovativne projekte koji će biti hrvatski igrači na globalnom tržištu. Potrebno je stvarati uvjete kako bi se ostvarivali glavni, već nabrojeni makroekonomski ciljevi. Hrvatska je mala zemlja po prostornim i demografskim mjerilima, ali postoji prostor za rast produktivnosti hrvatskog gospodarstva. U našoj gospodarskoj politici javni dug nije cilj već instrument za razvoj gospodarstva. Ulaganjem u efikasne projekte taj će se dug moći otplaćivati, ne samo plaćanjem kamate već i dijela glavnice pa će se nakon određenog broja godina dovesti u tražene europske kriterije.Smatramo da se treba fokusirati i na rashodovnu stranu proračuna te ostvariti uštede kojima će se amortizirati smanjeni prihodi u prvoj fazi.

Niste skloni uvođenju poreza na nekretnine?

Nismo i to zbog više razloga, a jedan je da je ulaganje u nekretnine oblik štednje od davnina. O uvođenju poreza na nekretnine može se razgovarati, ali treba provesti adekvatne pripreme. Treba uvesti red u zemljišne knjige kao prvu pretpostavku. Osim toga mi sada imamo komunalnu naknadu kao namjenski prihod jedinica lokalne samouprave koji ima svoju svrhu. Ta sredstva se koriste isključivo u svrhu izgradnje i održavanja komunalne infrastrukture. Porez na nekretnine kao porezni prihod bi se mogao koristiti i za plaće zaposlenika ili neku drugu namjenu kao što je na primjer reprezentacija ili kupovina novog automobila.

U situaciji ponovnog jačanja epidemije COVID-19 što po vama nova vlada svakako mora poduzeti da očuva gospodarsku stabilnost?

Ako se epidemija COVID-19 opet pojača trebat će nam nešto za kratkoročnu stabilnost, a odmah po tom za brzi rast. Tu je uloga države ogromna. Tu nevidljiva ruka tržišta ne pomaže. Kad izostanu ulaganja i potražnja za robama i uslugama na strani privatnog sektora onda država investira i naručuje s ciljem očuvanja radnih mjesta i stabilizacije gospodarstva. Ključno je sačuvati radna mjesta i osigurati likvidnost sustava. Naš problem je što u prošle tri godine nismo napravili nijednu reformu osim one državnih blagdana. Hrvatska nema fiskalni kapacitet koji imaju neke druge članice EU. Objektivna opasnost se nazire i kroz distribuciju sredstava koje bi trebali povući kroz određene fondove zbog visoke razine percepcije vezano za korupciju. Vidimo na zadnjoj aferi kako su se dijelile potpore poduzetnicima po rodijačkim vezama. Na taj način se pogoduje određenim poduzetnicima i onemogućava pravedna tržišna utakmica. To je objektivna opasnost koju moramo anulirati zbog više razloga, a ključni je vraćanje povjerenja investitora. Nažalost, ova Vlada pokazala je da nema niti hrabrosti, niti odlučnosti povući poteze koje će donijeti dugoročan gospodarski boljitak, a u uvjetima pandemije i posljedicama koje ona donosi tu cijenu bi mogli platiti hrvatski građani.