Bolja promidžba, manji uvoz, a veći izvoz, proizvodnja i potrošnja pršuta samo su neki od ciljeva klastera hrvatskog pršuta, koji se uz potporu Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva poljoprivrede te drugih institucija u utorak osniva u Dugopolju.

Nakon nacionalne zaštite zemljopisnog podrijetla krčkog, drniškog i dalmatinskog pršuta te izvornosti istarskog, koji sad čekaju i zaštitu EU, 30-ak najpoznatijih pršutana (Pršut Voštane, Braća Pivac, Gradina, Mijukić Prom, BEL-CRO, Dalmatino, Smjeli, Badanj-komerc, Žužić, Delicije Marović…) hrvatsku priču o pršutu dižu na višu razinu. Pršutari su dosad godišnje uspijevali proizvesti jedva 350 tisuća registriranih komada, pa se na hrvatskom tržištu u prosjeku proda još oko 600 tisuća komada pršuta iz uvoza.

"Educiranost potrošača, trgovaca i ugostiteljskih menadžera planiramo podići na višu razinu, a domaću proizvodnju u idućih nekoliko godina povećati na barem milijun komada", objašnjava jedan od inicijatora klastera iz udruge Dalmatinski pršut i direktor prodaje Voštana Ante Madir. Za to je ključna sirovina, koje u posrnuloj domaćoj svinjogojskoj proizvodnji nema gotovo ni za lijek, pa su pršutari, s blagoslovom države, bescarinski uvozili oko 220.000 svježih svinjskih butova za pršute godišnje.

U četirima dalmatinskim županijama samo su dvije ozbiljnije farme koje u turnusu imaju oko tisuću komada svinja, a samo Voštane, s godišnjom proizvodnjom od oko 100.000 komada pršuta trebaju 50.000 svinja, i još planiraju i utrostručiti proizvodnju. Kako povijest ne pamti autohtone dalmatinske svinje, nego su i "domaće" genetski podrijetlom iz Češke, Austrije… specifikacija za dalmatinski pršut tolerira i svinjske butove s kosti iz okolnih zemalja, teške najmanje 11 kg, s time da od klanja svinje do soljenja pršuta prođe 24 do najviše 96 sati.