Europska unija prihvatila je zajedničku energetsku i klimatsku  Strategiju 2030  koja uključuje ciljeve i politička usmjerenja za period od 2020. do 2030. godine.

Ova strategija usmjerena je na kreiranje europskog društva kao kompetitivnog, sigurnog i energetski učinkovitog sustava. Glavni ciljevi za 2030. je smanjenje emisija stakleničkih plinova za 40 posto u usporedbi s razinama izmjerenim 1990. godine, najmanje 27 posto potrošene energije treba biti generirano iz obnovljivih izvora, a 27 posto potrošnje mora biti smanjeno mjerama energetske učinkovitosti. S Domagojem Validžićem, pomoćnikom ministra za energetiku u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, razgovarali smo strategiji energetskog razvoja, potencijalima obnovljivih izvora energije i korištenju nuklearne energije. 

Ono o čemu se najviše priča u Europskoj uniji je osiguravanje energetske tranzicije k čistoj energiji i osiguravanje dostizanja energetskih i klimatskih ciljeva za 2030. godinu i nakon tog razdoblja. Kako Hrvatska stoji po tom pitanju, može li ispuniti zadane ciljeve?
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike upravo je u procesu finaliziranja dva važna dokumenta vezana uz ovu temu. U završnoj fazi je izrada Strategije energetskog razvoja RH do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu u kojoj jasno ističemo kako je idućih deset godina snažan potencijal u razvoju energetike stavljen na obnovljive izvore energije. Pri tome energija vjetra i solarna energija imaju popriličan udio u tehnologijama, ali će se voditi računa i o drugim obnovljivim izvorima. Uz strategiju, u finalizaciji smo i Integriranog energetskog i klimatskog plana kojim postavljamo ciljeve, prvenstveno vezane uz obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost i udio obnovljivih izvora energije u prometu, te dajemo pregled mjera kojima postavljene ciljeve nastojimo i dostići. Ukoliko se sve mjere budu ispunjavale prema planu, ne vidim nikakav problem da dosegnemo postavljene ciljeve.

Već godinama slušamo kako je najveći problem nejasna i nekonzistentna energetska strategija. Ove godine predstavljena su konačne verzije Zelene i Bijele knjige koje bi trebale biti ključni dokumenti buduće strategije. Kakve su reakcije na njih i možemo li reći da sada imamo jasan smjer u kojem ćemo ići?
Energetska strategija će biti u potpunosti usklađena sa glavnim nacionalnim ciljevima te EU politikom vezanom za energetiku, ali i smanjenje stakleničkih plinova. Na taj način će se osigurati tranzicija energetskog sektora ka "čistoj" energiji. Tijekom svibnja i lipnja ove godine je provedena javna rasprava. Komentara na strategiju je bilo dosta i oni su sada obrađeni te sam uvjeren kako će svi dionici biti zadovoljni strategijom. Ono što je posebno važno za istaknuti jest vremenski raspon strategije koja, iako jasno gleda do 2030. godine, ipak stvara vizije i za duži period sve do 2050. godine. Na taj se način daje jasan smjer hrvatske energetike, a smatramo kako će razdoblje do 2030. godine biti posebno zanimljivo u energetskom sektoru kada se treba desiti i najveći pomak ka dekarboniziranoj energetici.

Koliki je stupanj iskorištenosti energije sunca i vjetra u Hrvatskoj, koliko potencijal leži u obnovljivom izvorima?
Kako sam već rekao, najveći potencijal razvoja energetike stavljamo upravo na energiju sunca i energiju vjetra i tu očekujemo snažan rast. No, poticat ćemo razvoj i drugih obnovljivih izvora kao što su bioekonomija ili geotermalna energija gdje također imamo potencijal. Ove grane nisu još do kraja ekonomski isplative, a geotermalna energija ima i vrlo visoke ulazne istraživačke troškove, ali i te tehnologije u Republici Hrvatskoj imaju veliki potencijal i dodanu vrijednost kako u vezama s turizmom tako i u vezama s poljoprivrednom proizvodnjom. No, upravo će energija sunca i vjetra osigurati snažan razvoj obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj do 2030. godine.

Iako je energija iz obnovljivih izvora sve zastupljenija u energetskom miksu, mnogi stručnjaci smatraju da su oni nepouzdani te da su klasični izvori nezamjenjivi. Kako hrvatska stoji po tom pitanju, posebice oko nuklearne elektrane Krško koju Slovenci žele nadograditi?   
Povećanje udjela obnovljivih izvora ne mora nužno biti nepouzdano. Treba se paralelno sa obnovljivim izvorima razvijati i sustav čime će se postići bolje funkcioniranje svih dijelova elektroenergetske mreže. Predviđamo i razvoj tehnologija koje će omogućiti bolje funkcioniranje sustava sa velikim brojem obnovljivih izvora. Nova energetska strategija dotiče i pitanje nuklearne energije što je razumljivo s obzirom da imamo nuklearni program u Republici Hrvatskoj. Iako je nuklearna elektrana smještena u Republici Sloveniji mi moramo imati stručnjake koji se bave i ovim vidom energije. Važna su nam i istraživanja vezana uz fuziju tako da sama strategija nikako ne isključuje pitanje korištenja nuklearne energije. 

Nedavno su četiri velike tvrtke od Vlade dobile dozvole za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u kopnenom dijelu Hrvatske. Što očekujete od tih istraživanja, odnosno kakvu korist od njih možemo imati?
Iako je cilj EU da do 2050. godine iz energetike i gospodarstva izbaci fosilna goriva, realno je za očekivati kako će nafta i plin još uvijek biti neophodni za razvoj ova dva sektora. U tom kontekstu, a uzevši u obzir i tradiciju koju imamo u istraživanju i eksploataciji ugljikovodika smatram kako su ovi ugovori potencijal da si Republika Hrvatska može osigurati adekvatne izvore energije iz vlastitih kapaciteta i u narednih deset ili dvadeset godina. Upravo je ovdje potencijal tih ugovora i nadamo se da će se istraživanja realizirati na obostranu korist. No, bez obzira na ugovore, Republika Hrvatska će i dalje poticati "čiste" tehnologije i obnovljive izvore energije.