Nakon dvije godine intenzivnog rada na izučavanju tradicionalnog uzgoja autohtone pasmine istarske ovce ispašom, radi dobivanja visokokvalitetnog sira i mesa, Agronomski fakultet iz Zagreba predočio je naručiteljima, Ministarstvu poljoprivrede i Istarskoj županiji rezultate svoga rada sažete u projektu “Istarska ovca – janjetina i sir”. Voditelj Projekta je prof. Boro Mioč, a cilj je izrada Elaborata za zaštitu izvornosti zemljopisnog podrijetla tipičnih ovčjih proizvoda na tradicionalan način. Na sličan način Istra je zaštitila autohtono istarsko govedo, istarsku kozu i magarca, a na red je došla i ovca. Dvogodišnju realizaciju Projekta financiralo je Ministarstvo poljoprivrede sa 290.000 kuna i Istarska županija iz proračuna sa 80.000. Ekološka poljoprivreda u ruralnom dijelu Istarskog poluotoka, koji je što zbog pojave masovnog turizma uz obalu početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, što zbog povijesno poznatih iseljavanja, ostao i bez stanovnika pa onda i bez stoke i stočarstva kao osnovne privredne djelatnosti, utvrđena je kao jedan od stupova gospodarskog razvoja županije. Tako sredinom devedesetih godina Županija prva u Hrvatskoj formira Fond za poticaje u poljoprivredi kojima se ubrzano obnavlja i unapređuje maslinarstvo i vinogradarstvo na seoskim domaćinstvima, a onda kreće dalje u poticanje povratka i zaštite dokazanih autohtonih proizvodnji pršuta, ovčjeg sira i mesa, goveda, magarca, kao nezaobilaznih namirnica autohtone istarske kuhinje ponuđene sve izbirljivijim turistima. Širom županije proizvođači se po vrstama proizvodnje organiziraju u udruge, kako bi što lakše i brže došli do profitabilne proizvodnje. Što se ovaca tiče, još ne tako davno, tek prije desetaka godina, na poluotoku je paslo više od sto tisuća ovaca, uglavnom domaće pasmine, danas se priča svela na dvanaestak tisuća od čega tek 2500 autohtone pasmine. Kada je prije petnaestak godina hrvatska vlada uz potporu talijanske izgradila na Ćićariji genetski centar ovaca i koza kapaciteta 5000 komada u kojemu se trebao stvarati pomladak za minifarme ne samo u Istri nego i šire, projekt koji je progutao oko 15 milijuna eura, napušten je i dvadesetak objekata nesuđenog grada ovaca i koza nagriza zub vremena.

Tema ovog novogprojekta bila je utvrđivanje, definiranje i standardizacija autohtone istarske ovce po vanjštini, reproduktivnoj i proizvodnoj sposobnosti, te ekonomičnosti optimalne tehnologije dvojnog kriterija kao mliječno mesne pasmine. Projekt je proveden na 18 obiteljskih gospodarstava sa po prosječno pedesetak komada ovaca, odnosno ukupno 1146 ovaca. Kako je istarska ovca hrvatska najmliječnija autohtona ovca, a većina ovaca u Hrvatskoj uzgaja se zbog mlijeka i mesa, autori istraživanja tvrde da ovaj projekt može biti primjenljiv i u drugim dijelovima države. Ekomska analiza profitabilnosti pokazala je da stado sa 50 rasplodnih ovaca daje godišnji prihod od mlijeka (sira) od 214.570 kuna, odnosno dobit od 66.175 kuna, a od janjadi prihod od 169.570 kuna ili dobit od 36.790 kuna. Tržišta cijena ovčjeg sira je 150 kuna po kilogramu, a janjadi 30 kuna po kilogramu žive vage. Državni poticaj po grlu matičnog stada je 350 kuna po grlu za rasplod 400 kuna. Smatra se da je najveća vrijednost ovog projekta što je pobudio veliki interes za ovčarstvo u Istri, što je utvrđena najoptimalnija tehnologija u uzgoju i proizvodnji sira i mesa, te što će rezultati istraživanja pridonijeti standardizaciji istarskih ovčjih proizvoda. Bitno je to, kako za proizovodnju za potrebe turizma, tako možda i za sutrašnji direktni izvoz na europsko tržište.