Tvornica željezničkih vozila Gredelj (TŽV Gredelj), koja posluje u stečaju od 1. listopada 2012. godine, u očekivanju je sudbonosne odluke u pogledu svojeg opstanka.

Vjerovnike prema odluci gura stečajni upravitelj Pero Hrkać, kako tvrdi, pa se oni uskoro trebaju izjasniti. Izbor je izgleda sužen na samo dvije opcije. Prva je stečajni plan, alternativa je likvidacija jer nema treće solucije – preuzimanje od strane zainteresiranog investitora. O ponudi američkog investitora (NREC) koji je nudio 500 milijuna kuna, što su banke i država odbili, dok je 95% radnika prihvatilo ponudu, danas možemo samo sanjati, izjavio je za Poslovni dnevnik Hrkać.  O planu izlaska tvrtke iz stečaja upravitelj i vjerovnici vodili su pregovore u tišini. Nepoznanica je što je ispregovarano, no kako doznajemo, Hrkać će ga predstaviti na sjednici Odbora vjerovnika. A ovog je četvrtka prvi put o detaljima plana javno govorio, i to gostujući kao predavač na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Iz toga proizlazi da je Hrkaćev plan za spas Gredelja nalik famoznom Pevecovom stečajnom planu, ali s jednom bitnom razlikom. Propali biznis Pevecevih, u stečaju su preuzeli dobavljači, a banke su se naplatile iz nekretnina koje su potom dale u najam. Za razliku od toga, ovaj plan predviđa zamjenu tražbina za udjele u Gredelju banaka, koje bi po planu preuzele Gredelj. Rasplet ovog stečaja u smjeru prihvaćanja stečajnog plana ili likvidacije očekuje se do ožujka 2015., potvrdio je Hrkać. Ključno će biti raspoloženje razlučnih vjerovnika, posebice banaka – Zagrebačke banke i Erste banke, te Unicredit Leasinga, koje su uz državu razlučni vjerovinici, s oko 300 milijuna kuna potraživanja. Pored toga što plan predviđa i namirenje dijela tražbina iz prodaje imovine, on ustvari ima još jedan ključni zahtjev prema vjerovnicima. To je otpis kamata, ali i dijela glavnice po različitim stopama kod različitih grupa vjerovnika. Plan predviđa da banke otpišu 30% glavnice, radnici 60%, a dobavljači 70% svoje tražbine.

Hrkać tvrdi da bi radnici koji još potražuju oko 240 milijuna kuna (za otpremnine) po planu prošle bolje nego u slučaju likvidacije. Isti slučaj povoljnijeg namirenja po planu, nego kod likvidacije, vrijedi i za dobavljače. Po računici stečajnog upravitelja, uz vlasničko restrukturiranje, planom se omogućuje kvalitetniji nastavak poslovanja jer je poanta da bi banke kao 90 postotni vlasnici Gredelja kvalitetnije ga pratile u nastupu na svjetskim tržištima. Mogle bi tako, kaže on, pronaći i novog investitora. Inače, desetak posto Gredelja po planu dobili bi u vlasništvo dobavljači koji nemaju osigurane tražbine u iznosu od oko 170 mil. kuna.