Opće je mišljenje među poznavateljima pravosudnih prilika da Vlada još nije napravila ambiciozan “ratni plan” u vezi s jednom trećinom svih neriješenih predmeta koji opterećuju pravosuđe, a to su oni u kojima je tužena država. Riječ je o najvećoj pravosudnoj tabu temi, pa se i na Vrhovnom sudu može čuti da je prava sreća što ne postoje ukupni statistički podaci. Tako nitko mjerodavan ne može potvrditi ili opovrgnuti taj podatak jer se nigdje ne vodi detaljna evidencija o neriješenim predmetima protiv države. Pritom je takva praksa u suprotnosti s jednom od glavnih preporuka za reformu hrvatskog sudstva koju je Hrvatska dobila u okviru projekta CARDS 2002 Reforma pravosuđa – Potpora učinkovitijem i modernijem radu hrvatskih sudova. Detaljna analiza mogućih izmjena i dopuna propisa koji imaju izravni učinak na broj i trajanje parnica, a obavljena je u sklopu CARDSA 2002, rezultirala je proporukom Komisije hrvatskoj Vladi da problem sudskih tužbi protiv države treba riješiti bez odgode. Šef delegacije EK u RH Vincent Degart s tim u vezi opetovano je upozorio na težinu zadaće i kratke rokove, a sve ističući da je implementacija Vladine strategije pravosuđa najveći izazov za hrvatsku administraciju. Umjesto da se hitno i dubinski pozabavi roblemom “čišćenja” pravosuđa od svojih predmeta, što podrazumijeva mnogo veći broj sudskih nagodbi od tri tisuće (toliko je država sklopila nagodbi u dvije godine) kao i mirenja koji su čest način rješavanja sporova u zapadnim demokracijama, Banski dvori, izgleda sve skloniji emitiranju novih prava u vidu materijalnih obećanja raznim socijalnim skupinama, zaboravljaju da potkraj 2007. i tužbe protiv države trebaju biti riješene prema strandardu EU.

U pogledu hodograma rješavanja oko 10 milijardi kuna vrijednih tužbi s kojim operiraju i u Ministarstvu financija, kako to tvrde sugovornici Poslovnog dnevnika, nije se bitno odmaklo jer je državna blagajna i za ovu godinu predvidjela skromnu svotu – oko 400 milijuna kuna za ovrhu od države. To je i razlog zašto se ponajviše kroz prizmu stagnacije reforme pravosuđa u razdoblju od završetka projekta CARDS 2002, dakle unazad više od pola godine, sagledava izostanak konkretnih akcija i rezultata državne administracije. A dugotrajni procesi koji razne stranke vode protiv države uvelike trebaju biti riješeni u sljedećih godinu dana. U sve negativnijem kontekstu apostrofira se i politička poruka Vlade kako “nastavlja još žešćim tempom reformu pravosuđa”, a poslana je proljetos prigodom završetka twining projekta CARDS 2002. Lažna obećanja, nesposobnost da se riješi krupan problem ili škrta državna blagajna za državne dugove, tako dvoje stručnjaci. Prema ocjenama stručnjaka koji su radili na projektu CARDS 2002, tužbe protiv države čine golemu skupinu neriješenih predmeta koji dugotrajnošću dodatno opterećuju problematično hrvatsko pravosuđe, pa ih treba konačno riješiti. Ta je državna aktivnost uvrštena i u opće i u specijalne preporuke, a pod pritiskom EU rješavanje nespornih državnih obveza postalo je sastavnica reforme pravosuđa kojom je Vlada deklarirala cilj da će potkraj 2007. ispuniti pravosudne kriterije za članstvo Hrvatske u EU. I strani i domaći stručnjaci smatraju da država treba odlučno prihvatiti svoju odgovornost sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku te predmete, po kojima je podnesena tužba zbog nedostatka državnih novčanih sredstava, treba daleko aktivnije rješavati mirnim putem. U praksi se događa suprotno. Iako postoji zakonska odredba koja se odnosi na obvezno traženje mirnog rješenja, ti se predmeti rijetko kada rješavaju nagodbom. Razlog? Dotična ministarstva, čije su obveze u pitanju, nemaju novca u svom proračunu. Takva proračunska politika dovodi do izostanka očekivanog velikog broja mirenja i sudskih nagodbi, pa “linijom manjeg otpora” državni organi stranke upućuje na parnice. Kritičari naglašavaju da se time zapravo znatno umanjuje kredibilitet pravosudne reforme jer se deklaratorno promiču sudske nagodbe, a sprečavaju se u slučajevima u kojima je država stranka u sporu. To se treba riješiti, kažu mnogi, tako da država prihvati svoje obveze i da ih ne odgađa. Ako prestane biti objesni parničar, može dati primjer i građanima da poštuju svoje obveze.

Šuker: Za dio duga kriva bivša vlada
Prema ministru financija Ivanu Šukaru, “u odnosu na 10 milijardi kuna koje stranke utužuju od države, tri milijarde se odnose na radne sporove koji se vode jer bivša Vlada nije poštivala prava iz kolektivnih ugovora koje je potpisala”. Šuker objašnjava da je zbog prakse odugovlačenja sporova, koje država nema izgleda dobiti, a troškovi kamata bitno ih poskupljuju, samo tijekom 2005. država platila 350 mil. kuna po osnovi sudskih ovrha. Potpredsjednik bivše Vlade Slavko Linić kaže da postoji masa potraživanja protiv države koja datiraju iz razdoblja prije 2000. “U dobrom dijelu smo uspjeli revidirati neprincipijelna izborna obećanja HDZ-a, ali u dijelu nismo uspjeli”, objašnjava Linić.