Hrvatska se mora promijeniti iz korijena ako teži postati moderna, bogata, visokotehnološki i ekonomski dinamična zemlja.

Kako povećati ulaganje u znanost samo je jedan od mnogobrojnih izazova na koje Hrvatska mora odgovoriti. Nažalost, u tome je, između ostalog, sprječava glomazna, često nepotrebna i pretjerano spora birokracija, manjak fleksibilnosti u selektiranju, plaćanju i otpuštanju kadra kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Zatim, puno veći problemi, kao što su korupcija na brojnim razinama, nepovjerenje prema stranim stručnjacima, te možda najproblematičnije, generalno mišljenje da je opća "uravnilovka" normalno ili čak poželjno stanje. Za ispraviti navedene slabosti nužne su brojne promjene u zakonu i, puno teže, izmjene u općem mentalitetu. Jedan iznimno važan opći pristup je da se u svim poljima uspostavi sustav meritokracije, to jest da se najuspješnijima daje najviše. Samo takav pristup može preporoditi gospodarstvo te zadržati kvalitetan kadar.

Hrvatski znanstveni projekti moraju ići prema tome da najbolja znanost po međunarodnim kriterijima dobija najveće projekte. Veliki poticaji, kapitalne investicije i sl. također moraju ići prema ekonomski najperspektivnijim dijelovima. Dok je biranje strateških smjerova na razini države načelno opravdano, iznimno je važno i omogućiti slobodu da se dokazano kvalitetni dijelovi znanosti i gospodarstva podrže. Na primjer, ako jedna grupa dobije veliki EU FP7 projekt, onda bi takvu grupu trebalo poticati na sve načine. Nadalje, EU strukturne fondove treba maksimalno iskoristiti. Samo je važno ne ponoviti greške drugih EU zemalja, gdje se često išlo u megalomanske, neodržive projekte koji su samo nagomilali gubitke. Umjesto toga, naglasak bi morao biti na edukaciji modernog znanstvenog i inženjerskog kadra i samoodrživosti projekata.