Vještačenje koje se provodi u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) je složeni postupak procjenjivanja nečije razine oštećenja organizma i stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti – pojednostavljeno utvrđuje se postoji li kod osobe invaliditet. Do prvog siječnja 2015. invaliditet se u Hrvatskoj vještačio u šest različitih resora, temeljem 14 različitih propisa, a od tada se vještačenje provodi u ZOSI-u, u jednom od njegovih sektora – Sektoru za vještačenje.

ZOSI između stranke i tijela
Temeljni dokument kojim se propisuju postupci vještačenja je Uredba o metodologijama vještačenja, koja je do sada imala nekoliko izmjena i dopuna, a na snazi je ona iz srpnja 2017. godine te njen sastavni dio čine dva temeljna mjerna instrumenta. 

"Prvi je Lista oštećenja organizma/tjelesnog oštećenja (Lista I). Izražava se u postotcima i razinama, rukovodi se simptomatologijom i funkcionalnim deficitima, označava konačno/trajno stanje.  Drugi dokument je Lista težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti. To je instrument kojim se procjenjuje kako nastalo oštećenje utječe na funkcionalnu sposobnost osobe, ovisno o vrsti oštećenja te o utjecaju vanjskih faktora (liječenje, podrška okoline, rana intervencija…), izražava se u stupnjevima te je promjenjiva varijabla", objašnjavaju u ZOSI-ju koji predstavlja posrednika između stranke koja zahtjeva pravo i tijela koje je nadležno da o traženom pravu donese odluku.  U nizu radnji koje upravni postupak zahtjeva, kroz postupak vještačenja vještaci ZOSI-ja ostvaruju neposredan kontakt sa strankom, iz tog razloga često dolazi do pogrešnog tumačenja kako osim što donosi nalaz i mišljenje, ZOSI odlučuje i o samom pravu stranke.

"Inicijalnu radnju kojom se pokreće upravni postupak predstavlja podnošenje zahtjeva stranke nadležnom tijelu koje ima ovlast donijeti odluku o traženom pravu. U odnosu na prava nadležna tijela su sljedeće institucije: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,  Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, centri za socijalnu skrb i Ministarstvo demografije, socijalne politike i mladih te uredi državne uprave. Na ovim je tijelima zadaća da potpuno i istinito utvrde postojanje ili nepostojanje činjenica o kojima ovisi osnovanost zahtjeva stranke, a važan dokazni materijal u tim postupcima je nalaz i mišljenje koje se donosi na kraju postupka vještačenja", kažu u ZOSI-ju i napominju kako se vještačenje obavlja interdisciplinarno, u vijećima od najmanje dva člana, od kojih je jedan liječnik specijalista, a drugi je stručni suradnik (logoped, socijalni radnik, rehabilitator, psiholog, i dr.). Predsjednik vijeća je uvijek liječnik, a sastav vijeća određen je problematikom i bolesnim stanjem koje se vještači.

Usklađivanje zakonske regulative
"Vijeće vještaka/viših vještaka nakon obavljenog pregleda i uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju donosi Nalaz i mišljenje na propisanim tiskanicama/obrascima i upućuje ih instituciji koja je zatražila vještačenje i odlučuje o zatraženom pravu.  Relevantne činjenice proizašle iz vještačenja sadržane su u nalazu i mišljenju te se istim može utvrditi tjelesno, intelektualno, osjetilno i mentalno oštećenja, invaliditet, funkcionalna sposobnost, razina potpore te radna sposobnost osobe, odnosno stranke u postupku", poručuju u ZOSI-ju.

Ideja osnivanja Jedinstvenog tijelo vještačenja temelji se na Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnom protokolu uz Konvenciju, koju je Vlada potpisala 2007. godine, s konačnim ciljem, da jednim nalazom i mišljenjem osoba koja se vještači ostvari različita prava u različitim sustavima, primjenom važeće Uredbe. Za to još uvijek nisu ispunjeni svi preduvjeti, koji prije svega zahtijevaju usklađivanje zakonske regulative i informatičko povezivanje s mogućnošću razmjene podataka. Stoga je misija ZOSI-ja uspostaviti jedinstvenu metodologiju vještačenja za sve sustave, što će se dugoročno ostvariti kroz usklađivanje propisa unutar istih, jačanje međuresorne suradnje i razmjenu podataka.