Kolektivni ugovor za zdravstvo prestao je vrijediti 31. prosinca i od tada je snazi produljena primjena prava. Iako su 4 sindikata u zdravstvu pregovarala 15 mjeseci, pregovori su zapeli zbog činjenice da su se sve odluke morale donositi jednoglasno.

Naime, predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata Ivica Babić zahtjevao je primjenu nekih prava na koja ostali sindikati nisu pristali te je blokirao pregovore. Budući da pregovori nisu završeni u zakonskom roku, preostala tri zdravstvena sindikata zatražila su od Ministarstva zdravstva nove pregovore. Također smo tražili i donošenje novog protokola prema kojem bi se ubuduće odluke donose većinom glasova. Zatražili smo mišljenje od Ministarstva rada, a državni tajnik Krešimir Rožman naveo je kako pregovarački odbor utvrđuje način rada i donošenje odluke temeljem koje se može utvrditi protokol kojim se regulira način odlučivanja. Tako se u protokol može uvrstiti odredba da se odluke donose nadglasavanjem, a ne kao do sada konsenzusom. Također mislimo da ne prihvaćanje tog protokola od strane jednog sindikata, u ovom slučaju Liječničkog sindikata, ne može dovesti do njihovog isključivanja iz pregovora, što nam niti nije u interesu. Tajnik Rožman također je naveo kako se protokol ne može mijenjati ako se ide u produžetak pregovora ili se radi aneks ugovora. Ali budući da je riječ o novim pregovorima, moguće je dogovoriti i novi protokol i to smo mišljenje priložili i Ministarstvu zdravstva. No, predsjednik HLK-a ne priznaje tumačenje Ministarstva rada i tvrdi kako je taj dopis – neformalan. Iako se slažem da može reći kako mu se to mišljenje ne sviđa i da ga ne želi potpisati, ne slažem se da se pregovori mogu zaustaviti kad dr. Babić kaže ‘Ne’. Dodatno me šokiralo kada je i državni tajnik u Ministarstvu zdravstva Dražen Jurković također rekao kako je mišljenje njegovog kolege iz Ministarstva rada sporno. Što to znači? Da jedno ministarstvo ima prednost nad drugim ministarstvo iste vlade? Ako je to tako, onda ćemo morati zatražiti od predsjednici Vlade da nam kaže imaju li ta ministarstva jednaki legitimitet ili kada jedni drugima šalju dopise je to ustvari neformalno ili je ipak po zakonu. Kako bismo izašli iz ove situacije, predložili smo dr. Babiću i sporazum o radu pregovaračkog odbora sindikata u zdravstvu po uzoru na sporazum koji su sindikati javnih službi potpisali 2007. prilikom sklapanja temeljnog ugovora.

U tom sporazumu se, između ostaloga, navodi i kako se u slučaju da se ne može postići dogovor, odluka donosi glasanjem. Iako je tada taj sporazum potpisao i dr. Babić, danas kaže kako to nema nikakve veze. No, moram reći da ipak ima veze jer je temeljni KU osnovna baza za granski KU.Iako dr. Babić ne želi odustati od svojih zahtjeva i ponaša se po principu ‘ili će biti kako ja želim, ili nikako’, izaći ćemo s njim na kraj, ali jedino i isključivo prema zakonu. No, pitanje je kako će se u ovoj situaciji postaviti državni tajnik Jurković.A blokiranjem pregovora gube svi zaposleni u zdravstvu. Što se tiče liječnika, oni već 6 godinu gube dodatak od 5 posto na uvjete rada i to isključivo zahvaljujući svom sindikalnom predsjedniku Ivici Babiću. Sada također gube, ali gubimo i svi mi jer se dobro zna da Vlada neće odustati i da nećemo beskonačno dugo moći koristiti produljenu primjenu kolektivnog ugovora. Gube svi zaposlenici jer smo u dosadašnjim pregovorima neke uvjete uspjeli poboljšati za sve zdravstvene i nezdravstvene djelatnike. Sindikati su naši članovi i svaki pregovarač mora voditi računa ne samo o svojim uskim interesima nego i o tome da predstavlja članstvo. A ako idemo s pozicije ‘ja sam najbolji i najpametniji’ i mora se poštivati samo ono što ja kažem i što ja mislim da je ispravno, nikada nećemo napraviti kolektivni ugovor.A sindikati su poduzeli sve da u roku počnemo pregovarati kako bismo izbjegli upravo ono što nam Vlada spočitava, a to je da ne želimo pregovarati nego da samo želimo koristiti produljenu primjenu Zakona o radu.

Spomenka Avberšek