Tečaj kune je završena priča, postoji novi fokus za izvoznike

Autor: Marija Brnić , 26. ožujak 2023. u 09:08
Davor Baković, predsjednik udruženja Hrvatskih izvoznika/L. Stanzl/PIXSELL

Sve izraženije razdvajanje zapadne i nezapadne civilizacije te traženje supstituta Kini u dobavnim pravcima otvara nam prostor.

Davor Baković prije pola godine imenovan je za predsjednika udruženja Hrvatskih izvoznika (HIZ). Jedan je iz generacije mlađih menadžera, sazrio u Končar – Mjerni transformatori, u kojemu je već 15 godina, a posljednjih pet je predsjednik Uprave zagrebačkog izvoznika.

Njegova je nesumnjivo prednost i to što je odrastao u Kini, kineski mu je prvi jezik koji je naučio i zna što govori o toj zemlji. Među ostalim i majka mu je poznati stručnjak za Kinu, dugogodišnja dopisnica Dela iz Kine Zorana Baković, pa ima dodatnu težinu kad kaže da je sve izraženije razdvajanje zapadne i nezapadne civilizacije te da traženje supstituta Kini u dobavnim pravcima otvara prostor Hrvatskoj.

Europi i Hrvatskoj po njemu cilj treba biti SAD. Ulazak u Schengen i eurozonu Hrvatskoj su poboljšali pozicije, što izvoznici već primjećuju u poslovanju, a za vjetar u leđa, nakon desetljeća borbe za promjenu tečajne politike, treba osigurati porezno rasterećenje rada, koje sada dolazi u prvi plan HIZ-a.

Izvoznici uvijek prvi osjete promjene na globalnom tržištu, što se događa i kako je plivati u seriji kriza kroz koje prolazimo posljednjih godina?
To sve treba gledati povezano. Od korone i stimulus-paketa država kako bi očuvale gospodarstvo i radna mjesta, uz pokidanost i zakrčenje dobavnih lanaca, rat u Ukrajini i energetsku krizu stvorili su se preduvjeti za inflaciju, pogotovu u Europi koju ona više zahvaća, pa centralne banke zaoštravaju monetarne politike, dižu kamate i na neki način trude se rušiti inflaciju.

Uz sve to, kao neka pozadina priče, koja je i ranije bila prisutna, ali sada dolazi do izražaja, tu su i geopolitičke različitosti i rizici. Vidljiv je veliki razdor između Kine i Amerike, Rusije i Europe, Rusije i Amerike, dakle zapadnog i nezapadnog svijeta.

U cijelom tom kaosu, poslovati je doista zahtjevno. Kad donosimo odluke, trudimo se imati cjelovitu sliku pred sobom. Dobavni lanci svakako su bili problem i trebalo je obratiti tome pažnju tijekom korone, ali i nakon što se Kina otvorila, koja je i dalje ključni faktor u dobavnim lancima za cijelu Europu, pa tako i za dobar dio hrvatskih tvrtki. Taj se dobavni lanac sada relaksirao.

Divljanje cijena energije i energenata se stabiliziralo, jer su malo splasnula očekivanja da će energetska kriza biti intenzivnija, a time i njezin negativan učinak na gospodarstvo.

Kako je bila manje oštra zima, zalihe plina bile su ipak više nego se prvotno prognoziralo. Uostalom i tranzicija od fosilnih ka obnovljivim energentima ide brže nego što se očekivalo. Nijemci su primjerice u rekordnom vremenu izgradili novi LNG terminal.

To daje optimizam u odnosu na očekivanja koja su bila prije pola godine ili kada je počeo rat u Ukrajini. Na poslovanje sve ima utjecaja, sve se mijenja i mijenja se na kvartalnoj razini, energenti su i dalje velika tema, direktno utječu na poslovanje i konkurentnost, što je za izvoznike izuzetno bitno. Svi troškovi koji opterećuju gospodarstvo sada još više dolaze do izražaja.

Foto: LUKA STANZL/PIXSELL

Zapadne zemlje, SAD i EU, posegnule su za državnim intervencijama, pa i Hrvatska koliko može. Koliko u tim okolnostima naše tvrtke u odnosu na one iz ostalih zapadnih zemalja imaju balans u održavanju konkurentnosti?
Naravno da nemamo balans u odnosu na bogatije zemlje. Jedna Hrvatska i Slovenija nemaju tako velike budžete kao recimo Njemačka za subvencije troškova plina, no to ne znači i da će to u konačnici negativno presuditi našim poslovima. Osim toga, tamo gdje se upliće država i dolaze subvencije, to na duge staze čini neki biznis nekonkurentnim. Oslanjanje na subvencije uspava tvrtke.

Jesu li mjere koje je Vlada upravo usvojila dovoljna pomoć za izvoznike?
Teško je to sve kvantificirati, no one su sasvim sigurno pozitivne. Sve što malo ublažava povećanje troškova uslijed ovih eksternih kriza, nešto je što izvoznici podržavaju. Mogu reći, kad pričamo unutar Končara i razgovaram s kolegama izvoznicima, mi smo optimisti i navikli smo poslovati u izazovnim okolnostima. Uvjereni smo da ćemo iz svega što se događa izaći jači.

Do sada je tečajna politika za izvoznike uvijek bila problem broj jedan. Što sada nakon uvođenja eura postaje prioritetno pitanje za jačanje konkurentnosti izvoznika, je li to porezna politika?
Tema tečaja kune je završena priča, iako je, naravno, tu tema tečaja eura naspram drugih valuta. No, fokus za izvoznike u svakom slučaju sada je produktivnost, što naravno povlači i pitanje porezne politike. Dakle, što manje opterećivanje rada, dobiti, kao i što više poticaja za investicije. Često ističem zakon o poticanju ulaganja kad je u pitanju poticanje ulaganja i generiranja novih radnih mjesta, to je značajna poluga.

To je mehanizam koji vas oslobađa poreza na dobit ako investirate i ispunite određene uvjete, a ti uvjeti su bili dobro strukturirani, jer su usmjereni na povećanje konkurentnosti, pa i podizanje same tvrtke u dobavnom lancu prema onima koji imaju veću dodanu vrijednost. Dakle, ukratko, prioritet izvoznika je podizanje produktivnosti.

Produktivnost je velik izazov, jer tu kaskamo, primjerice ako se usporedimo s nama bliskom Slovenijom?
Slovenija doista ima zavidne rezultate kad se mjeri produktivnost. U nedavnom izlaganju Svjetske banke o podacima za posljednjih deset godina Slovenija je na vrhu novih članica EU i jedina koja joj se približila je Češka.

Što ih je izdiglo, što od njih možemo preuzeti?
To nije jednostavan recept, jer je struktura industrije drugačija i Hrvatska ima određene predispozicije koje Slovenija ili npr.: Češka nemaju i obrnuto. Ali, svakako treba ciljati na više digitalizacije, automatizacije, zelene industrije, ukratko na veću dodanu vrijednost proizvoda i usluga.

20

posto hrvatskog izvoza odvija se u američkom i australskom dolaru

Poreznu politiku i premijer Andrej Plenković označio je kao temu koja sada dolazi na red, nakon paketa mjera za ublažavanje inflacije i rasta cijene energije. HUP je već istaknuo svoje prijedloge za promjene poreza, da se lopticu s rada prebaci na rentijerstvo, kakav prijedlog ima HIZ?
Sličan, podržavamo rad HUP-a. Suštinski, izvozu je bitno da bude konkurentan i da Hrvatska bude maksimalno integrirana u tržišta. Po pitanju integriranosti u zadnjih deset godina učinjeno je puno; ulazak u EU, pa sada u eurozonu i Schengen, a ne spominje se možda dovoljno, no važan je i sporazum s SAD-om o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

To su sve integracijski okviri koji će u Hrvatsku donijeti i nove investicije i tako dizati razinu industrije i poslovanja. Po pitanju fiskalnog opterećenja rada, Hrvatska je pri vrhu EU, što odražava i potrebu rasterećenja rada i investicija, jer samo time ćete i brže privući nova ulaganja. Drugo što je važno za investicije i podizanje produktivnosti jest i konzistentnost, dakle porezna politika koja se ne mijenja često, da se osigura jasnu viziju kamo se ide.

Svakako treba naglasiti multiplikativni efekt rasterećenja rada, jer rad i ljudski potencijali bit će ključ uspjeha gospodarstva, posebno onoga koje je izvozno orijentirano, a kako je Hrvatska malo gospodarstvo, osuđena je na izvoz i u tom smjeru mora gledati na svoj prosperitet. Kadrovi su presudni za stvaranje konkurentnog poslovnog modela, najveći stručnjaci donijet će najveću vrijednost EU, a kako ih zadržati ako maksimalno oporezujete rad? S tim i sama EU ima problem, a Hrvatska je na začelju i mora tomu još više pridati važnosti.

Očekujete pozitivan efekt sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om. To je jedno od većih tržišta na koje hrvatski izvoznici nisu značajnije iskoračili, a lani je na tom tržištu zabilježen pad izvoza. Što nas koči da budemo više prisutni na tom velikom tržištu? Ili drugim dalekim tržištima, primjerice u Kini?
Teže je izvoziti na daleka tržišta, s tim da je velika distinkcija između SAD-a i Kine. Kako su trenutno geopolitičke karte posložene i kako se Hrvatska svrstala po pitanju rata u Ukrajini, koji pokazuje tko je na čijoj strani, upitno je što će biti s trgovinskim odnosima s Kinom, ali veći izvoz u Ameriku treba biti cilj. Kako je Amerika u postupku odvajanja od Kine, ima ozbiljnih praznina što se tiče dobavnih lanaca, jer je sve to ranije imala u Kini.

Tu se otvara veliki prostor za proizvodnju i izvoz EU, a time i za Hrvatsku. Moja je procjena da će se sada EU više orijentirati prema Americi i Amerika prema EU.

Proteklih dana Atlantic grupa i Podravka objavili su da zajedno nastupaju u SAD-u, gdje imaju i proizvodnju za svoje brendove, je li to jedan od recepata?
Apsolutno. Mnogi naši članovi također rade dosta u SAD-u, s tim da naš tempo ne reflektira ove brojke DZS-a iz prošle godine. Puno je pitanja kako nastupati tamo, treba li imati vlastitu proizvodnju, zasebne poslovne entitete, ali još veća tema je pitanje subvencioniranja proizvodnje u SAD-u i hoće li i kako EU odgovoriti na to, zajedničkim paketom subvencija ili svaka članica zasebno.

Bila bi greška da svaka članica subvencionira svoju industriju na drugi način kako bi odgovorila na ogromne subvencije kojima SAD protežira svoju proizvodnju. No, postoji velika simbioza Europe i Amerike, pogotovo u digitalnoj tehnologiji i energetskoj tranziciji, i očekujem da će i ove brojke našeg izvoza u SAD rasti.

Sektorski, gdje prepoznajete potencijal za veći rast našeg izvoza?
Teško je govoriti generalno, no određene niše unutar raznih sektora pokazale su se ključnima, možda i za uspjeh cijelog izvoznog sektora. Za malo gospodarstvo i logično je tražiti konkurentnost i biti izvrstan u određenim nišama, to jest, imati više fokusa.

Što su, osim vojne proizvodnje, niše u kojima hrvatske tvrtke nakon izbijanja rata u Ukrajini imaju priliku za nove poslove?
Kompletna industrija sigurnosti, što uključuje kibernetičku sigurnost, te elektro-energetika dobivaju na značaju. Prehrana je uvijek važna, a tu Hrvatska po mojoj slobodnoj procjeni stoji vrlo dobro, tj. ima visoke predispozicije. Ključ za rezultat za mnoge je u pristupu, odnosno inzistiranju na ekstra kvaliteti.

Kao u priči s maslinama. Svi će priznati da je hrvatsko maslinovo ulje kvalitetnije od primjerice talijanskog, ali na tržištu ono je cijenom u istom razredu. Prilika, dakle, postoji i ona se valorizira, ali ne nužno u cijenama. Tu je glavni zadatak da se istakne ta kvaliteta iznad drugih. To je za nas osnova, u svim nišama težiti ka ekstra kvaliteti.

Jesu li izvoznici o ovih nekoliko mjeseci osjetili promjene u poslovanju nakon ulaska u Eurozonu i Schengen? Kako je u slučaju vaše kompanije, koja je dominantno izvoznik?
Mi smo, uostalom kao i država, jako euroizirano društvo, većina poslovanja, oko 60%, nam je u euru, a po 20% je u američkom i australskom dolaru. Svakako smo ukinuli jedan valutni rizik i to je pojednostavilo poslovanje, ali ne mogu reći da je krucijalno, jer je kuna bila vezana uz euro.

Iz našeg iskustva, a mi smo do sada bili priznati i prepoznati kao visoko kvalitetan proizvođač na svjetskoj razini, to što znaju da smo u europodručju i Schegenu kao da je dalo dodatan sloj sigurnosti partnerima. To nismo očekivali, recimo od ljudi s kojima tvrtka radi 20-30 godina, imaju najviše mišljenje o nama i poslujemo u valuti koju oni žele, koja im je domaća, ali doživjeli smo da nas se drugačije i ozbiljnije doživljava nakon ulaska u europodručje.

Mislim da će se ove naše integracije osjetiti još i više kroz investicije, jer kada se važe gdje uložiti kapital, svakako će to biti velika prednost. Vratit ću se ponovno na činjenicu da se svijet polarizirao i da se traži bliži supstitut za dobavne lance. Hrvatska nije područje jeftine radne snage, premda to više nije niti Kina, i ako se bira supstitut, eurozona i Schengen mogu biti presudni.

O povratku zapadne proizvodnje iz Kine ‘kući’ govori se već neko vrijeme, osjeti li se ona?
U određenim granama se primjećuje. Ali, globalno gledano, događa se paralelno još jedan proces, a to je da se dobavni lanci sele i u južnu i jugoistočnu Aziju, čiji je potencijal kao dobavnog lanca ogroman i mogao bi nadjačati Kinu. Indija je velika tema…

O tome se u Hrvatskoj zapravo ne govori. Što su planovi u daljnjem radu HIZ-a?
Mene je privuklo to što se bavimo globalnim temama i sigurno ćemo raditi detaljnije analize o promjenama koje se događaju. Koncept udruge inače je okupljati sve relevantne aktere u sektorima izvoza, to su sve mahom velike i poznate kompanije, krema hrvatskog gospodarstva. Ideja je sada napraviti ekosustav izvoznika, okupiti manje izvoznike i one koji će to u nekoj budućnosti postati.

Cilj nam je napraviti benefit za male da pristupe udruzi, prenijeti im znanje koje veliki imaju, malo olakšati učenje i skratiti put do izvoznih rezultata. Ne želim zvučati pretenciozno, no želimo biti inkubator izvoza, da naša izvozna krema s puno iskustva koja su krucijalna malim izvoznicima naprijed gura i male izvoznike, kojih je brojčano najviše. U tom smislu razmišljamo i u tom smjeru ćemo uvoditi edukacije, konzultantske usluge i networking, koji će biti fokusiran prema nišama i sektorima.

Imamo dosta uspješnih startupova, imamo i jednoroge, oni nisu članovi HIZ-a?
Ne, povijesno smo bili okrenuti okupljanju izvoznika iz klasične industrije, ali radit ćemo i na povezivanju s IT industrijom. Nije poanta da HIZ kao udruga bude sam sebi svrha, cilj nam je promicati izvoz i pomagati i članovima i nečlanovima. Rado bi imali “jednoroge” kao članove, iako to nije presudno za suradnju. Svi koji se bave izvozom imaju iste interese za koje udruga Hrvatski izvoznici lobira.

Komentirajte prvi

New Report

Close