Nedavno sam čuo za izraz “tihi otkaz”, koji označava situaciju u kojoj ne napuštate posao odmah, već se prestajete truditi na poslu. Još uvijek odrađujete svoje obaveze, ali mentalno više ne pristajete na kulturu užurbanosti da posao mora biti naš život”, kaže Zaiad Khan, korisnik TikToka s preko 10.000 pratitelja.

Clayton Farris, korisnik TikToka s 48.000 pratitelja, koji je nekoliko dana kasnije napisao objavu o ovom trendu, kaže u svom videu: “Ne stresiram se i ne kidam se iznutra na komadiće”, piše The New York Times, a prenosi Index.

Fraza je ubrzo postala mainstream. “Ako vaši suradnici daju ‘tihi otkaz’, evo što to znači”, naslov je članka u The Wall Street Journalu od 12. kolovoza. The Guardian je napisao: “Tihi otkaz: zašto se proširilo puko odrađivanje minimuma na poslu”. Ovaj pojam je definiran i redefiniran. Za neke je to bio psihički odmak od posla. Za druge se radilo o neprihvaćanju dodatnog rada bez dodatne plaće.

Kod nekih zanimanja ne može biti tihog otkaza

Mnogi ljudi bili su zbunjeni. Zašto je potreban izraz da se opiše nešto tako obično kao što je odlazak na posao i obavljanje posla, čak i ako nije baš primjerno? Neki ljudi osjećaju satisfakciju zbog ovog trenda jer se nikad nisu trudili na poslu, drugi su, pak, bili izloženi podozrivim pogledima jer zapravo vole biti uspješniji i raditi više.

Tu su i oni koji su zavidni – željeli bi da se mogu prepustiti tihom otkazu, ali misle da se nikada ne bi mogli izvući zbog svoje rase ili spola. Postoje i neka zanimanja koja to otežavaju. Tko želi da njegov liječnik ili učitelj njegova djeteta ide linijom manjeg otpora?

Gabrielle Judge (25), koja radi na odnosima s kupcima u jednoj tehnološkoj kompaniji i živi u Denveru, vidi kako se na društvenim mrežama govori o tihom otkazu bez obzira kako to utječe na druge: “Neki ljudi tihi otkaz doživljavaju kao pasivno agresivno povlačenje, a to nije opcija za svakoga. Ne radi se uvijek o tebi. Ti si dio tima, ti si dio odjela”.

Ipak, ona podržava komuniciranje do zdravih granica, sve dok se to radi odgovorno: “Ja sam pristalica ravnoteže. Sve dok se posao obavlja i ne trebamo jedni druge, možemo raditi što god želimo”.

Možda to prakticirate, a da niste bili ni svjesni

Alex Bauer (26), koja radi u skladištu knjiga u Appletonu u Wisconsin, kaže da je njezina prva pomisao kada je čula za tihi otkaz bila: “O Bože, to je za mene. Bilo je to nešto što sam prakticirala, ali dosad nisam imala naziv za to”.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Bauer je započela raditi prije četiri mjeseca. Odrađuje osmosatne smjene pet dana u tjednu. Odabrala je ovaj posao jer ne zahtijeva emocionalnu energiju. “Ispunjava me dobiti popis stvari koje treba obaviti i označiti ih jednu po jednu. Volim go-go-go, ali nemam napadaje anksioznosti. Dobra sam u svom poslu, ali onda odem kući i ne razmišljam o tome”, rekla je Alex, koja u slobodno vrijeme uređuje kratke priče, uglavnom u žanru fantazije.

Prije je radila u restoranima gdje je morala kuhati pod pritiskom i upravljati kuhinjskim osobljem koje je redovito javljalo da je bolesno. “Nisam se mogla odvojiti od takve vrste posla. Morala sam nastaviti određenim tempom. U suprotnom bih zaostajala. Toliko sam izgarala da sam se fizički razboljela. Mislila sam da imam covid jer nisam mogla hodati kroz restorana, a da mi se pred očima ne pojave mrlje”, objasnila je Alex za The New York Times.

Uzbuđena je što je ostatak svijeta shvatio njezin način razmišljanja, umjesto da osuđuje njezinu želju da radi jednostavniji posao: “Pravo je osvježenje pristupiti poslu kao ja i stvarno je lijepo vidjeti da postoji sve veći pokret oko nečega što već duže radim”.

“Već sam nedovoljno plaćena, neću preuzeti više posla”

Nikki Miles (34) radi kao stručnjakinja za ljudske resurse za tvrtku u Austinu u Texasu: “Kada sam prvi put čitala o tihom otkazu, mislila sam da je to smiješno”. Miles zna kako je naporno raditi na svom poslu: “Ja sam pomalo perfekcionist. Imam ideje i slijedim ih”. Posebno je zainteresirana za projekte koji uključuju različitost, pravednost i inkluziju te pomaže svojoj tvrtki u razvoju boljih politika i programa.

Tihi otkaz

Trećina radnika kod nas ulaže minimalni trud

Ali nikad nije razumjela ljude koji si pronalaze dodatni posao, pogotovo ako im to nije u opisu radnog mjesta, samo da bi se istaknuli ili pridobili pozornost na poslu. “Radit ću svoj posao i to dobro, ali radit ću stvari koje me zapravo zanimaju. Osim toga, već sam nedovoljno plaćena, tako da definitivno neću preuzeti više posla”, rekla je Miles.

Zbunjena je ovim trendom koji se, prema njezinom mišljenju, sastoji od toga da se ljudi moraju dodatno truditi dok rade svoj posao.

“To znači da se od vas očekuje da učinite više nego što vam tvrtka zapravo nadoknađuje. To mi nema smisla. Radite posao za koji ste plaćeni i ako želite ići više od toga, to je dobro za vas, ali to ne bi trebao biti uvjet”, rekla je Miles i dodala: “Ovo je sasvim bezvrijedna fraza”.

Želja za tihim otkazom jača na daljinu

Matt Spielman, autor knjige “Inflection Points: How to Work and Live With Purpose” (Točke promjene: Kako raditi i živjeti sa svrhom), razumije zašto neki ljudi možda žele smanjiti teret posla: “Ako je netko stvarno izgorio ili je na izmaku snaga ili ima osobnih problema, mislim da ima smisla smanjiti angažman s 10 na 7 ili 5”.

Vjeruje da ova želja jača s radom na daljinu. “S radom na daljinu puno je lakše osjećati se manje uključenim, manje dijelom tima, a direktorima je lakše raskinuti sa zaposlenicima i obrnuto. Manje je granica oko toga kad posao počinje i kad prestaje”, rekao je Spielman.

No, zabrinut je zbog ljudi koji se prepuštaju tihom otkazu kao načinu da se osvete tvrtki: “Tihi otkaz djeluje pasivno agresivno. Ako netko izgara na poslu, o tome treba otvoreno razgovarati u oba smjera. Reći da ćeš odraditi apsolutni minimum jer na to imaš pravo ili zato što imaš problema, zapravo ne pomaže nikome”.

Spielman vjeruje da tihi otkaz sprječava ljude da pronađu poslove koje vole, koji im pružaju osjećaj smisla i pripadnosti. “Radite četiri, pet, šest, ponekad i sedam dana u tjednu. Nema tužnije stvari nego protratiti vrijeme pokušavajući ne uživati, ne biti angažiran i uzbuđen u poslu”, zaključuje Spielman.