Projekt Paneuropskog naftovoda (PEOP-a) nalazi se na raskrižju: kandidati za njegova direktora izložili su nedavno u Beogradu dioničarima različite koncepcije razvoja. Odluka o odabiru direktora i koncepcija, koja bi trebala uslijediti uskoro, snažno će utjecati i na sudbinu tog projekta. Kako je Poslovni dnevnik prvi u Hrvatskoj objavio, kandidati za direktora projekta su Davor Štern, kojeg je predložio Janaf te Brian Minty, kojeg je kandidirao rumunjski dioničar projekta, tvrtka Conpet.

Cijena gradnje
Prema prijedlogu nove hrvatske energetske strategije (Zelena knjiga), PEOP je naftovod koji bi od Constante u Rumunjskoj preko Srbije, Hrvatske te Slovenije transportirao kaspijsku i rusku naftu do Trsta i dalje do Genove i Marseillea. Mogao bi imati kapacitet od 40 milijuna do 90 milijuna tona nafte godišnje. Cijena gradnje bila bi od 1,9 milijardi dolara za 40 milijuna tona, zatim 2,2 milijarde za 60 milijuna tona te 3,4 milijarde za protočnost od 90 milijuna tona nafte godišnje. Uz Conpet i Janaf, sudionici projekta su i predstavnici naftnog terminala iz Constante (Oil.Ro) te srpska kompanija Transnafta. Kako doznaje Poslovni dnevnik, Davor Štern na beogradskom je sastanku predložio još konzervativniju varijantu od 20 milijuna tona godišnje, dok bi se u drugoj fazi prešlo na još 20 milijuna tona. Brian Minty navodno zastupa ideju da se odmah ide na 90 milijuna tona, što bi uključivalo i izradu nove studije izvodljivosti projekta. S hrvatske strane ukazuje na realnot koja bi mogla dovesti u pitanje cijeli projekt. Prije svega trebalo bi ispitati koliko bi se nafte uopće moglo transportirati tim putem i tko bi bili njezini korisnici. Valja ispitati i političke elemente tog potencijalno vrlo isplativog projekta: kakav stav i kakav interes u njemu može imati Rusija i njezine kompanije, a isto tako i Zapad – SAD i Europa – i njihove tvrtke i države. “Tko dobije mandat da bude direktor, mora odmah na put – u Moskvu, u Washington i druge metropole. Projekt i može biti zanimljiv, ali bi pogrešnim pristupom, bez primjerene ‘energetske diplomacije’, mogao naići na nepremostive prepreke. A takvu diplomaciju Hrvatska još nema”, kaže izvor Poslovnog dnevnika. PEOP je izvorno zamišljen kao put nafte iz Kazahstana i Azerbajdžana za Europu, uz prizvuk ideje da Europa smanji ovisnost o ruskoj nafti. Naši sugovornici smatraju da je to krivi pristup. “Prevozili bismo i rusku naftu i kaspijsku. No Rusija, u skladu s Putinovom doktrinom, sve više želi sama prerađivati naftu i izvoziti derivate. Rusija je dogovorila s Kazahstanom da im dostavlja svoju tzv. laku naftu koja se miješa sa sibirskom u kvalitetniju i skuplju REB mješavinu. Ako Rusi budu htjeli PEOP-om izvoziti derivate, treba biti spreman i na tu varijantu”, kaže naš sugovornik.

Šansa za Sisak
Tu je, dodaje, i potencijalna šansa za Družbu Adriju: ako bi se njome sibirska nafta dopremala do Siska, a da PEOP-om stiže kazaška nafta, one bi se mogle miješati u Sisku u REB kvalitetu. PEOP bi mogao postati i energetski pravac uz koji bi išao i plinovod, povezujući na neki način Južni tok i Nabucco. Hrvatska bi imala ogromnu korist. Važna je dobra priprema da se ne dogodi efekt sličan Janafovu: taj je naftovod napravljen s kapacitetom od 30 milijuna tona nafte godišnje, a u najboljoj godini prevezao je – 7,5 milijuna tona.