Najjeftiniji radnik je onaj koji radi posredstvom studentskog servisa jer se na isplatu honorara za redovitog studenta ne plaća porez, tako da gotovo i nema tvrtke u Hrvatskoj koja nije koristila usluge osoba koje rade preko studentskih ugovora. Kako je jedini namet na redovitog studenta 12-postotna provizija, te 5 posto mirovinskog i 0,5 posto poreza za zdravstveno osiguranje, računica je jasna. Svake se godine u Hrvatskoj sklopi oko 200.000 ugovora o djelu, a 12 centara, odnosno njihove najprofitabilnije službe studentski servisi svake godine isplate oko 800 milijuna kuna. Više od polovice toga prošle je godine isplatio zagrebački Studentski servis, koji je samo na račun 12-postotne provizije zaradio 50 milijuna kuna.

Zakonom zabranjeno
Iako se o malverzacijama putem studentskih ugovora govori već godinama, nadležne službe nemoćne su. Prešutna je činjenica da se studentski honorari u velikoj mjeri isplaćuju osobama koje fakultet nisu nikada upisale i nemaju studentska prava, što je zakonom izričito zabranjeno. Kako se prihodi troše na studentski standard, ograničavanje ovakog prava na rad indirektno bi, kako doznajemo u Ministarstvu znanosti, moglo prouzročiti poskupljenje smještaja i prehrane. U svemu tome studenti ujedno gube i dobivaju, posao namijenjen njima obavljaju drugi, ali ljepši smještaj i ukusniju hranu u menzi, po povoljnijoj cijeni. Svi su naizgled zadovoljni osim agencija za privremeno zapošljavanje kojima je Studentski servis nelojalna konkurencija. “Kada je država na tržište dovela agencije za zapošljavanje ‘sezonaca’, razlog je bio pokušaj smanjenja velikog broja ugovora o djelu. Njih su zamijenili ugovori o radu na određeno vrijeme, a jedino je studentskim centrima ostavljena mogućnost zapošljavanja putem ugovora o djelu. Iako poslodavci dobro znaju da se na taj način smiju zapošljavati samo studenti, a zakonom je propisano kako se studenti ne smiju zapošljavati na poslovima koji su u osnovnom opisu društva, poslodavci se na to oglušuju jer su im radnici zaposleni na studentske ugovore najjeftiniji”, tvrdi direktor agencije Dekra Daniel Divjanović dodavši kako i država na ovo zatvara oči jer zahvaljujući velikim provizijama sveučilišta dobivaju sredstva koja samostalnim radom nikad ne bi ostvarila. Iako u cijeloj priči država gubi najviše, smatra Divjanović, čini se da takav status quo nikome ne smeta. “Ovo je jedinstven slučaj u Europi. U razvijenim i demokratskim zemljama agencije za povremeno zapošljavanje na jednak način kao i student servisi zapošljavaju studente pritom pazeći da se zakon poštuje, što kod nas nije ostvarivo”, ističe Divjanović.

Kazne se ne provode
Tako će poslodavac prije zaposliti osobu koja nije student, a koristi se ugovorom nekog svog znanca kojem isplaćuje proviziju za ustupanje studentskih prava, i to do 10 posto ukupnog iznosa. Iako kazne za zloupotrebu ugovora postoje, u praksi se ne provode. U SC-u tvrde da odgovornost za zloupotrebe ne snose oni već poslodavci. Kako kažu, njihova odgovornost prestaje onog trenutka kad ugovor predaju studentu. “Činjenica je da mnogi studenti svoj ugovor prepuštaju na korištenje drugim osobama, ali nijedna tvrtka ne provjerava identitet studenta. Taj posao vrlo lako mogu provjeriti policija i Državni inspektorat”, kaže pomoćnik ravnatelja SC-a za komercijalne poslove Ivica Pranjić. Kako doznajemo u Ministarstvu financija, pojedine su tvrtke dosad financijski kažnjene zbog nelegalnih isplata putem Studentskog servisa, ali takve su kazne bile simbolične i skromne. O kome je riječ, nitko ne želi govoriti. Kada je prije nekoliko godina izbila afera zbog isplate visokih honorara, država je odredila da se studentski honorari u visini do 50.000 kuna godišnje smatraju neoporezivim, a za svaki viši iznos plaća se porez, što nije smanjilo malverzacije.

Studentski rad:

200.000 ugovora o djelu sklopi se svake godine
Nameti na honorar: 12-postotna provizija, 5 posto mirovinskog, 0,5 posto za zdravstveno osiguranje
800 milijuna kuna isplata svih studentskih servisa
50 milijuna kuna lanjska zarada Studentskog servisa Zagreb