Iz Ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada Zagreba jučer su objavili kako je prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Zagrebu za srpanj iznosila 8740 kuna.

To je 15-ak posto ili 1164 kune više od prosjeka na razini svih pravnih osoba u Hrvatskoj (7576 kuna), ali sam tempo rasta neto plaća istovjetan je za metropolu i ostatak države.

U oba slučaja nominalno su na godišnjoj razini porasle 7,5 posto, a uzimajući u obzir stopu inflacije koja je u srpnju i kolovozu bila na 12,3 posto, kupovna moć plaća u promatranih je godinu dana  pala (u prosjeku) za 4,3 posto.

Doda li se tome i manjak radnika u pojedinim djelatnostima, razumljivi su pritisci na povećanja plaća kojima su izloženi poslodavci, kako oni privatni tako i država u odnosu na sindikate državnih i javnih službi u aktualnim pregovorima čija posljednja runda je završena sindikalnom odbijenicom.

U proteklih godinu i pol, odnosno otkako je krenuo gospodarski oporavak praćen ubrzavanjem rasta cijena, većina je poslodavaca posezala za povećanjima plaća i primanja radnika. U povećem broju kompanija u tom su razdoblju povećavane i dva puta, a više ih se pohvalilo i povećanim isplatama jednokratnih nagrada i drugih vrsta neoporezivih isplata.

Fina je pak na temelju godišnjih izvješća poduzetnika napravila analizu troškova osoblja i troškova rada. Njezinim pregledom obuhvaćeno je 144.259 obveznika poreza na dobit (pravnih osoba i obrtnika) koji su ispunili obvezu predaje izvještaja za 2021., ali bez financijskih institucija.

Ta analiza, uz ostalo, pokazuje da su poduzetnici, mimo plaća i pratećih državnih nameta, po znatno većim stopama lani povećali druge troškove rada. To naročito vrijedi za izdatke za rad preko studentskih i učeničkih servisa koji su povećani za gotovo 50 posto, te za troškove agencijskih radnika koji su u odnosu na prethodnu godinu porasli za četvrtinu.

Dvoznamenkaste stope rasta izdataka za bruto autorske honorare i ugovore o djelu (za fizičke osobe koje nemaju registriranu djelatnost) bio je dvoznamenkast (16,4 posto), a isto vrijedi i za nadoknade troškova, darove i potpore radnicima te primitke u naravi  (+20 posto), iako je rast te skupine izdataka  stavki ublažen smanjenjem isplata na ime otpremnina. Konačno, i naknade članovima uprava su povećane, ali nešto sporije od rasta plaća zaposlenika.

Poduzetnici obuhvaćeni Fininom analizom zapošljavali su lani ukupno 964.742 radnika, a troškovi osoblja premašili su im 113 milijardi kuna, što je u odnosu na godinu prije porast za 8,8 posto.

U odnosu na poslovne rashode udio troškova osoblja – računajući neto plaće i nadnice, poreze, prireze te doprinose iz i na plaće – iznosio je nepunih 14 posto, dok je u ukupnim rashodima bio nešto nižih 13,6 posto.

Prema iskazanim troškovima za neto plaće i nadnice, zaposlenicima je obračunata prosječna mjesečna neto plaća od 6350 kuna, čime su u odnosu na godinu ranije nominalno povećane za nešto više od šest posto ili 9,2 milijarde kuna. A kako je u tom razdoblju bilo i nešto više zaposlenih, ukupan trošak neto plaća povećan je za gotovo deset posto, sa 67 na 73,5 milijardi.

Upravama 6 posto više
Neto plaće i nadnice čine oko 65 posto ukupnih troškova osoblja, udio poreza i doprinosa iz plaća u njima je sudjelovao sa 22,4 posto, a doprinosi na plaće (obvezno zdravstveno osiguranje) s 12,7 posto.

Mimo troškova osoblja koji se odnose na redovna primanja zaposlenika, analitičari Fine secirali su i druge troškove rada. Prema dostavljenim joj godišnjim financijskim izvještajima oni su lani dosegnuli 16,5 milijardi kuna. Najveći dio, oko četiri petine, otpada na naknade troškova, darove i potpore zaposlenicima i primitke u naravi. Ta je stavka u odnosu na prethodnu godinu porasla za petinu, sa 11 na 13,3 milijarde kuna, s tim da su u okviru te skupine izdataka oni za otpremnine smanjeni za oko 11,5 posto. Nakon što je u tu svrhu 2020. isplaćeno 753 milijuna kuna, prošle godine za otpremnine je izdvojeno 667,3 milijuna.

Članovima uprava pak prošle je godine isplaćeno nadoknada u iznosu nešto više od 310 milijuna kuna, odnosno sedam posto više nego u 2021  kad je na njih otišlo 300 milijuna. Za bruto autorske honorare i ugovore o djelu angažiranih osoba izdaci su dosegnuli nešto manje od 900 milijuna kuna, što je za šestinu više nego prethodne godine s isplaćenih 770 milijuna.

Najizraženiji porast bilježe ipak plaćanja rada putem studentskih i učeničkih servisa. Studentima i “školarcima” poduzetnici su lani  isplatili 1,18 milijardi kuna odnosno čak 48 posto više nego u 2020. I za angažiranje agencijskih radnika potrošili su osjetno više 26 posto više nego godinu, odnosno gotovo 850 milijuna kuna nasuprot 672 milijuna kuna godinu dana prije.

Inače, nešto svježiji komparativni podaci o prosječnim plaćama u Hrvatskoj i usporedivim članicama Europske unije (njih sedam) upućuju na to da se s 1362 eura prosječne bruto plaće za prvu polovicu ove godine Hrvatska nalazi u gornjoj polovici.

Usporedbe s drugima: stanje i trend
Pozivajući se na podatke WIIW Instituta (The Vienna Institute for International Economic Studies) analitičari Raiffeisen banke nedavno su naveli kako smo se u tom pogledu našli iza Slovenije, s prosječnom bruto plaćom za prvo polugodište od 1976 eura, te Češke (1583 eura) i Poljske (1386 eura). Od  ostalih zemalja u okruženju, iza Hrvatske su Mađarska (1350 eura), Rumunjska (1270 eura), Slovačka (1252 eura) i Bugarska (852 eura).

“Međutim, važno je naglasiti da dinamički prikaz kroz razdoblje od početka 2009. ukazuje na razmjerno snažniji trend rasta prosječnih bruto plaća kod tih zemalja, dok u Hrvatskoj one pokazuju prilično skromnu dinamiku godišnjeg rasta”, napominju u toj banci.

U većini zemalja iz okruženja, dodaju, visoke stope rasta potrošačkih cijena u prvoj polovici godine  nadmašile su rast prosječnih bruto plaća. Izuzetak je bila tek Mađarska u kojoj i u realnim terminima plaće bilježe rast, budući da su do sredine godine nominalno povećane 12,8 posto, a prosječna inflacija iznosila je 9,4 posto.