Rođendanski specijal Poslovnog dnevnika
Dvadeset godina ekonomije

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac

Iste godine kad i Poslovni dnevnik nastali su Opereta, Infinum, Komunikacijski laboratorij… Čelnici uspješnih tvrtki govore kako se u proteklih dva desetljeća mijenjala poslovna scena

Josipa Ban
25. travanj 2024. u 06:17
U trgovini energentima Pavi Vujnovcu su se u međuvremenu pridružili i drugi moćni strani igrači/E. Elveđi/PIXSELL

Prošli su svi oni kroz tih 20 godina sito i rešeto, dobra vremena ali i brojne krize, od kojih je ona 2008. sve naše sugovornike najjače pogodila. Prošli su i brojne promjene vlasti, politika pa i apsurdnih birokratski i administrativnih ograničenja. U tom su periodu mnogi propali i nestali s hrvatskog tržišta (i to neki od velikih igrača), brojni su novi nastali, razvile su se nove i atraktivne industrije, no jedno je u Hrvatskoj ipak konstanta – energija i trgovina.

Kao što će pokazati analiza 20 najvećih poduzetnika po ostvarenim prihodima prije 20 godina i danas, odnosno 2022., jer je to posljednja godina za koju imamo dostupne podatke o poslovanju poduzetnika, struktura najmoćnijeg poslovnog sektora malo se promijenila.

Kao što je poznato, a pokazuje i lista 20 najvećih iz 2022. godine, dosta je velikih industrijskih igrača izgubilo visoku poziciju u domaćoj ekonomiji. Njihovo mjesto zauzeli su trgovci energijom – sektor koji je postao posebno propulzivan tijekom energetske krize. Značajno su ojačali i trgovački lanci.

Uz digitalne alate – lakše

Do prije koronakrize bilo je jako lako doći do novca. Čak smo imali i negativne kamate. Nekada nije bilo tako. Usto, uz digitalne alate danas je mnogo lakše poslovati’, kaže vlasnica i direktorica kompanije Bernarda.

Dominacija četiri djelatnosti
U top 20 najjačih poduzetnika tako prevladava tek nekoliko djelatnosti – uz trgovinu i energetiku to su telekomunikacije te distribucija i logistika. Među tvrtkama koje su najsnažnije po prihodima u tih 20 godina ostalo je tek nekoliko koje proizvode. Uz Inu, koja je bila i ostala najveća po prihodima kompanija u Hrvatskoj, Hrvatsku elektroprivredu (HEP), tu je još jedino Pliva. No ona, kao i Ina, više nije u domaćem vlasništvu.

“Zatrli smo našu proizvodnju”, ističe Bernarda Cecelja, vlasnica i direktorica tvrtke Bernarda, najvećeg domaćeg proizvođača kreveta, madraca i proizvoda vezanih za spavanje. Gospođa Cecelja u poduzetničke se vode upustila prije 25 godina, i tada je, primjerice, tekstil koji joj je nužan u proizvodnji, nabavljala na domaćem tržištu. “Danas sam ga primorana uvoziti jer mi više nemamo tekstilne industrije”, žali se.

I dok je nestanak određenih industrija (uz tekstilnu, to je sigurno i brodogradnja), sigurno mana, danas je mnogo bolje vrijeme za poslovanje. Kada je Cecelja pokretala proizvodnju na tržištu su vladale visoke kamatne stope, i to od 15 posto, prisjeća se. Usto, vladala je visoka nelikvidnost i neplaćanje, digitalizacija je bila slabo razvijena. Elektronička pošta i mobiteli tada su bili u povojima.

“Danas, odnosno do prije koronakrize, bilo je jako lako doći do novca. Čak smo imali i negativne kamate. Nekada nije bilo tako. Usto, uz digitalne alate danas je mnogo lakše poslovati”, kaže poduzetnica koja je svoje poslovne početke financirala dijelom vlastitim novcem koji je uštedjela radeći u Švicarskoj, a dijelom skupim kreditom. Usto, napominje, kao žena poduzetnica nije se imala kome obratiti za savjet. Mentora nije bilo.

“Sve sam učila iz vlastitog iskustva”, ističe. Otegotna okolnost bila je i činjenica što je bila apsolutni “no name” na tržištu te se tek trebalo etablirati. Cecelji i njezinoj tvrtki Bernardi to je apsolutno uspjelo, unatoč poteškoćama i krizama koje su dolazile u prosjeku svakih pet godina. Slijedeći zdrav razum, kontinuiranim ulaganjima i uvođenjem inovacija u proizvodnju danas je Bernarda itekako uspješna kompanija koja zapošljava 250 ljudi, a biznis su proširili na uzgoj hrane, ugostiteljstvo i hotelijerstvo. Pred Ceceljom je naime, otvaranje hotela u Varaždinskim Toplicama, u što je uloženo oko 7 milijuna eura i u kojem će raditi oko 70 ljudi.

“O dobiti ne razmišljam, važno mi je jedino da sve dobro funkcionira”, kaže iskusna i otvorena poduzetnica koja je poslovni model tvrtke Bernarda od samih početaka usmjerila na strana tržišta.

Fokus na globalno tržište

Nekad nije postojala svijest da je najbolji put do prosperiteta izvoz usluga ili proizvoda. Danas je gotovo svaka dobra tehnološka kompanija u startu fokusirana na izvoz i globalno tržište, ističe izvršni direktor Productivea Tomislav Car.

Financijska kriza ipak najteža
Kao najbolje godine u poslovanju ističe period od 2015. do 2019., a kao najteži onaj nakon 2008. Financijska kriza koja je počela 2008., za razliku od energetske krize iz 2022., jednako je pogodila baš sve sektore i industrije. Gotovo da nije bilo poduzeća koje nije osjetilo njezine posljedice. No ulazak Hrvatske u Europsku uniju poslovnom je sektoru dao novi i nužan vjetar u leđa. I Stjepan Talan, vlasnik i predsjednik Uprave Solvisa, najvećeg domaćeg proizvođača solarnih panela, godine nakon 2008. ističe kao najteže u poslovanju.

“No od 2014. i 2015. sve kreće na bolje i u Hrvatskoj, ali i u razvoju naše kompanije i industrije. Općenito su procjene ciljeva u našoj industriji danas vrlo visoke, no ubiranje vrhnja ovisit će o tome koliko si prilagodljiv i dobro organiziran”, kaže Talan.

Njegova kompanija danas više nema značajnih zapreka koje bi im ograničavale uspjeh. Bitan, i jedan od najvažnijih faktora lakšeg i jednostavnijeg poslovanja ovoj je tvrtki, koja izvozi na sva europska tržišta, ali i u SAD, Kanadu i Tursku, sigurno je bio ulazak u Schengen i eurozonu.

“Carina i tečaj sada su nam bitno jednostavniji čime nam je operativno poslovanje bitno olakšano”, kaže Talan. Poslovanje im je sigurno i jeftinije jer su izvoznici značajan novac trošili na tečajne razlike. Poduzetnik koji je kompaniju osnovao 2009. općenito danas poslovno okruženje ocjenjuje značajno boljim.

“Ekonomija se ciklički kreće te smo prošli i bolje i loše faze, ali generalno i poslovna scena i poslovno okruženje idu prema boljem. Također, i u industriji u kojoj Solvis posluje, onoj obnovljivih izvora energije, odnosno solarnoj, idemo prema razvoju. Volumeni na globalnoj razini bitno rastu”, ističe.

Bernarda Cecelja; Stjepan Talan/PIXSELL

To je bio ‘divlji Zapad’
Svjetske trendove, koji su Solvisu mnogo bitniji od lokalnih, prati i lokalno tržište, odnosno hrvatsko, ali sporo, napominje Talan. Pozitivno ocjenjuje i razvoj domaće poslovne scene.

“Danas smo mnogo otvoreniji, a samim time pratimo i kopiramo svjetska poslovna ponašanja što se tiče menadžmenta, ali i korporativnog upravljanja. Sve to donosi pozitivne pomake koje posebno vidimo u IT sektoru”, kaže vlasnik Solvisa. U spomenutom IT sektoru prije točno 20 godina, još kao student, svoju je poslovnu priču počeo Tomislav Car, suosnivač Infinuma i dugo godina njezin glavni izvršni direktor.

Prije par godina jedan od najpoznatijih IT poduzetnika preuzeo je vođenje i funkciju izvršnog direktora Productivea, spin offa Infinuma. Iza Cara, koji je jedan od zaslužnih i za otvaranje Porsche Digitala u Hrvatskoj, mnogo je iskustva u industriji o kojoj se posljednjih godina najviše priča, ali i mnogo od nje očekuje. Ta je industrija, naime, u vrijeme kada je on počinjao svoju poduzetničku priču, bila u povojima. “Prije 20 godina nije postojala nikakva startup scena, ekosustav, investitori ili ljudi s iskustvom koji ti mogu skratiti put i spriječiti početničke greške.

Car: Prije 20 godina nije postojala nikakva startup scena, ekosustav, investitori ili ljudi s iskustvom koji ti mogu skratiti put, spriječiti pogreške.

Tada smo svi mi generalno bili vrlo neiskusni i otkrivali smo stvari po putu”, ističe Car dodajući da je u to vrijeme cijela IT i tehnološka industrija više sličila divljem zapadu. “Danas je to ipak uređenija industrija”, dodaje. Njemu i kolegi Mateju Špoleru, s kojim je osnovao Infinum, jednako kao i poduzetnici Cecelji veliki je problem u to vrijeme bilo osigurati novac za pokretanje poslovanja.

“Tada nije bilo dostupnog kapitala kao danas i jedini put do izgradnje kompanije je bio “bootstrapping” odnosno, reinvestiranje apsolutno svog novca koji si zaradio dalje u kompaniju i tako godinama. Cijela tehnološka industrija u Hrvatskoj je bila puno manja. Također, nije postojala svijest da je najbolji put do prosperiteta izvoz usluga ili proizvoda, za razliku od danas kada je gotovo svaka dobra tehnološka kompanija koja nastane od prvog dana fokusirana na izvoz i globalno tržište”, ističe izvršni direktor Productivea, tvrtke koja se bavi razvojem softvera za agencije.

I njemu kao i prethodnim sugovornicima najteži period u poslovanju bilo je vrijeme oko financijske krize, ali i posljednjih godinu, dvije dana, kaže. S druge strane onima koji rade s nekretninama posljednje su godine, točnije 2020. i 2021., – najbolje godine. Tako kaže, Boro Vujović, vlasnik i direktor Operete, poznate zagrebačke agencije za nekretnine.

Vujović: Najvažnije je da smo jedinstveno tržište jer je to utjecalo na promet nekretninama i olakšalo odluku građanima Unije da kupe nekretnine u Hrvatskoj.

Nekretninski procvat
“Tržište je nakon pandemije eksplodiralo. Bilježio se rekordni promet i povećanje cijena”, objašnjava. Vujović, jedini od svih sugovornika navodi i konkretan primjer utjecaja koji politika može imati na poslovanje. Prisjeća se kako im je nakon prve najave uvođenja poreza na nekretnine, i to nakon jednog teksta i izračuna poreznog opterećenja u dnevnim novinama, promet bio smanjen nekoliko mjeseci “jer su građani bili u neizvjesnosti i iščekivanju”.

Osvrće se i na ulazak u EU napominjući da su integracijom u EU poboljšani procesi, ali i odluke koje se donose u skladu s europskom regulativom, a koje djeluju na poslovanje. Napominje pritom da je nekada upitno naše tumačenje istih, “kao što je to bilo s uvođenjem energetskog certifikata kao obveze za oglašavanje nekretnina”.

“Najvažnije je da smo jedinstveno tržište jer je to utjecalo na promet nekretninama i olakšalo odluku građanima Europske unije da kupe nekretnine u Hrvatskoj”, ističe vlasnik Operete. Dodaje i da je ulazak u EU bio “zeleno svjetlo za brojne

investitore kojima je članstvo bilo neophodno kako bi investirali kod nas”. Velike promjene doživjelo je i tržište komunikacija na kojem već 20 godina, kao i Poslovni dnevnik, posluje Komunikacijski laboratorij čija je direktorica Manuela Šola. Podsjeća da smo u tom periodu svjedočili konvergenciji medija, pojavi i rastu društvenih mreža, porastu korištenja online medija te komuniciranja s medijima i publikom. “Hrvatska je kao i sve zemlje prošla kroz značajne promjene, što sam doživjela i sama na svom poduzetničkom putu”, kaže Šola.

Prije 20 godina na listi najvećih poduzetnika po prihodima su bila dva trgovca – Konzum i Getro/S. B. Babić/PIXSELL

Kao i većina ostalih sugovornika, i Šola u razvoju domaće poslovne scene vidi pozitivne promjene, i to posebno u razvoju poduzetništva, rastu broja kompanija, odnosno konkurentnosti na tržištu, ali i rastu broja industrija. “Prije smo više bili usmjereni na industrije poput turizma, poljoprivrede i proizvodnje, dok je danas naglasak na digitalnom poslovanju, inovacijama i tehnološkom napretku. Zahvaljujući tim promjenama, vidljiv je napredak u integraciji na globalna tržišta”, ističe.

Kriza 2008. donijela je Komunikacijskom laboratoriju jedno od najtežih razdoblja za poslovanje u Hrvatskoj, navodi Šola. No nakon ulaska u EU otvorile su se brojne prilike za investicije, poticaje i izlazak na neka nova tržišta.

“Ta su nam vrata otvorila prostor za razvoj malih i srednjih poduzeća te poboljšala uvjete poslovanja na tržištu”, kaže ističući kao pozitivnu promjenu i porezno rasterećenje dohotka fizičkih osoba i malih poduzetnika te uvođenje više mogućnosti isplata neoporezivih primitaka.

No i unatoč pozitivnom razvoju poslovnog okruženja i poslovne scene, Hrvatskoj predstoji rješavanje velikog problema na koji Šola skreće posebnu pozornost. “Hrvatska se i dalje bori s korupcijom koja negativno utječe na poslovnu klimu i povjerenje investitora”, upozorava.

No niti korupcija, spora administracija ili težak dolazak do kapitala nisu uspjeli omesti razvoj poduzetničkog duha u Hrvatskoj. Odluka kakvu je donio Tomislav Car u Hrvatskoj je sve više.

Priče o mladim poduzetnicima koje čitamo u novinama potvrđuju i službene brojke. Broj poduzeća 2022. (obveznika poreza na dobit), popeo se na gotovo 151 tisuću te je 118 posto više poduzetnika u Hrvatskoj danas u odnosu na 2004. godinu, pokazuju podaci Fine. Ako u obzir uzmemo činjenicu da je Hrvatska u međuvremenu, odnosno samo u posljednjih 10 godina ostala bez minimalno 400 tisuća stanovnika, jasno je da je udio onih koji se odvažuju biti sam svoj gazda mnogo veći.

Ipak, struktura našeg gospodarstva u posljednja gotovo dva desetljeća nije se mnogo promijenila, pokazuju podaci DZS-a o osnovnim strukturno-poslovnim pokazateljima poduzeća. Doduše, oni nam daju uvid samo u posljednjih 14 godina (od 2008. do 2022.), a pokazuju da Hrvatskoj i dalje dominira trgovina, građevina i prerađivačka industrija, koja se usprkos deindustrijalizaciji i dalje dobro drži te je među vodećim poslodavcima.

Tomislav Car; Manuela Šola/PIXSELL

Izdržljivi prerađivači
Iznenađuje podatak da je danas najdominantnija djelatnost (koja broji najveći broj poduzeća) ona stručnih, znanstvenih i tehničkih poslova. U toj djelatnosti, koja uključuje širok spektar poslova, od računovodstva, projektiranja, oglašavanja, fotografije do istraživanja i razvoja, danas posluje najveći broj poduzetnika – njih 16 posto. Inače, prije 16 godina, najdominantnija je bila trgovina u kojoj je poslovalo čak 28 posto svih poduzetnika. Danas je taj broj smanjen na 15 posto, ali trgovina i dalje zauzima visoko drugo mjesto po broju poduzetnika u Hrvatskoj. Građevinarstvo je pak ostalo na istoj poziciji – trećoj – s udjelom od 14, odnosno 12 posto.

Prerađivačke industrije nema među top tri najraširenije djelatnosti u Hrvatskoj međutim, ova industrija i danas, kao što je i 2008., zapošljava najveći broj ljudi (21 odnosno 26 posto). Od svih djelatnosti ona je i dalje druga najveća po ostvarenom prometu (22, odnosno 21 posto). Ispred nje je prije 16 godina, a i danas, bila jedino trgovina (38, odnosno 33 posto). Udio u prometu u godini kada je počeo rat u Ukrajini, a cijene energenata podivljale, i to od 8,9 posto, uzele su i djelatnosti koje se bave opskrbom električne energije i plinom.

Šola: Da bi se olakšalo poslovanje potrebno je kontinuirano unaprjeđivati porezno rasterećenje rada. Potaknulo bi se zapošljavanje, ali i investicije.

Energetske kompanije, odnosno one koje trguju energentima, danas dominiraju listom 20 najvećih kompanija po ostvarenim prihodima, što nije bio slučaj prije 20 godina kada su među najmoćnijima bili jedino HEP i njegove sastavnice te Ina koja je po ostvarenim prihodima i dalje najveće poduzeće u Hrvatskoj. Na listi su i dalje HEP i njezine sastavnice, a pridružila su im se čak četiri velika trgovca energijom i plinom.

Među njima je i trenutačno po prihodima drugo najveće poduzeće u Hrvatskoj, Prvo plinarsko društvo koje je Pavao Vujnovac 2009. kupio bez naknade preko tvrtke Energia Naturalis jer je tvrtka njemačkih vlasnika (E.On-a), čiji je bio zaposlenik, završila u financijskim problemima. Vujnovac je već 2011. stabilizirao poslovanje PPD-a te se u samo 15 godina prometnuo u najmoćnijeg hrvatskog poduzetnika, koji danas, između ostalog, kroji sudbinu Fortenove.

U novu dugotrajnu imovinu, pokazuju podaci Fine, prije dvadeset godina 38 posto poduzetnika uložilo je 6,6 milijardi eura, a 2022. tek 9 posto poduzetnika iznos od 4,5 milijarde eura/Solida Grupa/PIXSELL

Mali oslabili, veliki rasli
U trgovini energentima Vujnovcu su se u međuvremenu pridružili i drugi moćni strani igrači – MET Croatia Energy Trade (u Hrvatskoj od 2013., vlasnici Švicarci), MVM CEEnergy Croatia (u Hrvatskoj od 2020., vlasnici Mađari), GEN-I Hrvatska (u Hrvatskoj od 2013., vlasnici Slovenci). Ovaj posljednji u vlasništvu je Petrola, trgovca naftom i energijom, koji u Hrvatskoj posluje od 1996. a svoj je tržišni udio bitno povećao (na više od 20 posto) akvizicijom Croduxa 2021.

Lista najvećih kompanija u Hrvatskoj otkriva i značajno jačanje trgovine u Hrvatskoj. U posljednjih 20 godina, naime, svjedočimo slabljenu malih, lokalnih trgovina, te jačanju velikih trgovačkih lanac. Da je to najsigurniji način opstanka na tržištu, potvrđuje činjenica da je danas teško pronaći trgovinu koja nije dio “lanca”. U ovom sektoru, kao što dokazuju i podaci poslovne demografije, manje je igrača, ali su oni bitno moćniji. Tako smo prije 20 godina na listi najvećih poduzetnika po prihodima imali tek dva trgovca – Konzum i Getro. Danas ih je čak pet u top 20 – Konzumu plus, pridružili su se Lidl, koji je prve trgovine u Hrvatskoj otvorio 2006. godine, i Kaufland koji je prvu trgovinu otvorio 2001. godine, u Karlovcu.

Uz bok njemačkim trgovačkim lancima koji su u vlasništvu Schwarz Grupe, stoji i austrijski Spar, koji u Hrvatskoj posluje od 2005., te dva velika domaća trgovačka lanca – Plodine i splitski Tommy. Posljednje navedenim trgovcima zajedničko je što su krenuli kao male trgovine koje su se prvo širile lokalno, jedan iz Rijeke, a drugi iz Splita, da bi u tri desetljeća izrasli među vodeće, ne samo trgovce, već poduzetnike i poslodavce Hrvatske. Iza jednog, Plodina, stoji Benkovčanin Mile Ćurković, a iza drugog Vojvođanin i Splićanin Tomislav Mamić. Inače, prije dvije godine ozbiljno se pisalo da Tommy želi kupiti britanski fond CVC Capital Partners. Međutim, Mamić se na prodaju ipak nije odlučio.

Među najmoćnijim kompanijama u Hrvatskoj tako prevladava trgovina – energentima i općenito robom. Industrija i prerađivačke kompanije, nažalost, ali nije to nikakva novost, u tom su periodu izgubile najmoćnije pozicije. Jedini njihov predstavnik koji se uspio zadržati u prvih 20 po ostvarenim prihodima je Pliva.

IT tvrtka Photomath Damira Sabola jedna je od najuspješnijih poslovnih priča nastalih unutar posljednjih 20 godina, a u ožujku prošle godine Europska komisija dala je Googleu odobrenje da je akvizira/J. Regović/PIXSELL

S liste su ispali Vindija, varaždinska prehrambena kompanija, Podravka, koprivnička prehrambena kompanija, a i Brodogradilište Split. Njega je nakon brojnih peripetija, 2013. privatizirala DIV-Brodogradnja, kompanija Tomislava Debeljaka, vlasnika DIV Grupe, koja se jedina 2010. javila na natječaj Vlade za kupnju splitskog brodogradilišta. Ispala je i Tvornica duhana Rovinj (TDR), jedini proizvođač cigareta u Hrvatskoj, koju je Adris grupa 2015. prodala BAT-u za 505 milijuna eura.

Jedini predstavnik industrije na listi – Pliva – također više nije u domaćem vlasništvu. Nju je 2006., kupio američki Barr Pharmaceuticals za 2,2 milijarde dolara. A njega, samo dvije godine nakon kupnje Plive, preuzima izraelska Teva. I ovu su prodaju, kao uostalom i onu Ine, pratile kontroverze. Sumnjalo se da je svoje prste u netransparentnom dogovaranju prodaje Plive Barru (prodaja ispod tržišne cijene) imao Ivo Sanader (sjetit ćete se možda afere Verona) zbog čega je navodno, pisali su tada mediji, Uskok pokrenuo istragu.

17

posto udio je izvoznika u ukupnom broju poduzetniku i to se već godinama gotovo ne mijenja

Međutim, sve je ostalo na “navodno”. Gubitnici 20-godišnjeg razvoja poslovne scene u Hrvatskoj nisu samo proizvođači i prerađivači, nego i državne kompanije. U top 20 više nema Hrvatskih željeznica niti Hrvatskih šuma, ali ih zato ima u top 10 najvećih kompanija u Hrvatskoj po broju zaposlenih. Ukupno je s liste 20 najmoćnijih poduzeća u 18 godina ispalo 12 kompanija.

Među njima je i jedna koje će se rijetki sjetiti – Bechtel International. Riječ je o podružnici američke građevinske tvrtke koja je gradila autocestu Zagreb-Split. Posao gradnje 145 kilometara autoceste, koji je plaćen 900 milijuna dolara, dobili su bez natječaja i po 30 posto višoj cijeni od tržišne. Jure Radić, tada ministar obnove, a kasnije direktor IGH-a, koji je potpisao ugovor s Bechtelom, preplaćenost posla opravdavao je stvaranjem boljih odnosa sa SAD-om. Bechtela u Hrvatskoj više nema – 2019. godine izbrisani su iz Sudskog registra.

Promjene za bolje poslovanje
Ali zato imamo MET, MVM, ali i Orbico, kompaniju Stjepana Roglića koja se bavi distribucijom i logistikom. Medika je pak, bila i ostala najveća domaća veledrogerija. Iako živimo u vremenu velike digitalizacije i brzih tehnološki promjena još se niti jedna od kompanija iz tog sektora nije uspjela probiti na tron najmoćnijih po ostvarenom prometu. Ekonomija smo koja i dalje, unatoč upozorenjima, robuje trgovini i uslugama. Što bi, dakle, trebalo mijenjati da bi poslovati u Hrvatskoj bilo lakše i bolje?

“Da bi se olakšalo poslovanje potrebno je kontinuirano unaprjeđivati porezno rasterećenje rada da bi se potaknula zapošljavanja i poticale investicije. Dodatno, potrebno je unaprijediti administrativne procese, smanjiti birokraciju te poticati inovacije i digitalizaciju kako bi se potaknuo gospodarski rast i konkurentnost”, sažeta je Manuela Šola.

Državne tvrtke lošije prošle

Gubitnici 20-godišnjeg razvoja poslovne scene nisu samo proizvođači i prerađivači, nego i državne kompanije. U top 20 više nema Hrvatskih željeznica niti Hrvatskih šuma, iako su i dalje u top 10 kompanija po broju zaposlenih.

Boro Vujović navodi pet točaka, koje su ujedno i zahtjevi CRANE-a, čiji je član Upravnog odbora. One se uglavnom odnose na stvaranje povoljnije klime za investicije i investitore. Vujović, odnosno CRANE, žele stabilan i konzistentan porezni sustav, pravosudni sustav koji će štititi investitore, jaču sustavnu podršku investitorima, daljnje smanjene birokratiziranosti i parafiskalnih nameta te “kompletnu redefiniciju sustava prostornog planiranja, građevinskih dozvola i ovlaštenja po uzoru na najuspješnije države svijeta u razvoju greenfield investicija”. Tomislav Car želi vidjeti dvije promjene.

“Prva je jednostavniji i fleksibilniji mehanizam dodjele dioničkih opcija zaposlenicima klasičnog hrvatskog d.o.o.-a. Druga je rasterećenje poreza i davanja na rad kako bi zaposlenicima ostalo više novca”, ističe. Stjepan Talan, kaže da bi volio vidjeti veću efikasnost pojedinih institucija, posebno onih vezanih uz regulaciju razvoja projekata.

“To je danas dosta sporo i ima mnogo administracije”, ističe. Također, dobro bi bilo, napominje, da su banke fleksibilnije i manje restriktivne u kreditiranju poduzetništva. “Trebale bi konkretnije, razvojno i projektno pratiti poduzetnike s mnogo manje restriktivno-administrativnih mjera”, kaže Talan.

Bernarda Cecelja smatra da moramo popraviti poreznu politiku i pravosuđe. “Trebali bismo stvoriti pravnu državu, a PDV koji je dosta visok smanjiti. Bogata Švicarska ima PDV od 8,1 posto. Ali tamo svi rade pa se i s manjim porezom može puno toga napraviti”, ističe Cecelja dodajući da je ključ uspješnosti u stvaranju novih radnih mjesta dodane vrijednosti. A takva se stvaraju upravo u industriji.

Poduzetnika je 118 posto više

Broj poduzeća 2022. (obveznika poreza na dobit), popeo se na gotovo 151 tisuću te je 118 posto više poduzetnika u Hrvatskoj danas u odnosu na 2004. godinu, pokazuju podaci Fine. A stanovnika je bar 400 tisuća manje.

Važno je, smatra, i čuvati malo i srednje poduzetništvo koje je ključno za uspješnost ekonomije. Usto, napominje, moramo stvoriti i kvalitetnu imigrantsku politiku jer je očigledno da bez stranih radnika više ne možemo.

Radna snaga je tako, u samo nekoliko godina, postala gorući problem domaćih poduzetnika o kojem treba itekako dobro voditi računa, a naši političari gotovo godinu dana od najave još nisu donijeli imigracijsku strategiju. Osim nje, računa treba voditi o još nekoliko detalja…

Podaci Fine pokazuju stagnaciju u broju izvoznika čiji se udio u ukupnom broju poduzetnika u ovih 20 godina drži na oko 17 posto. Također, broj investitora u novu dugotrajnu imovinu kao i iznos ulaganja u nju drastično je smanjen u 2022. u odnosu na 2004. U novu dugotrajnu imovinu, pokazuju podaci Fine, prije dvadeset godina 38 posto poduzetnika uložilo je 6,6 milijardi eura, a 2022. tek 9 posto poduzetnika iznos od 4,5 milijarde eura.

New Report

Close