Dubrovački Hotel Bellevue u sastavu Jadranskih luksuznih hotela vlasnika Gorana Štroka konačno je stekao uvjete za podnošenje zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole. Potvrdili su nam to u JLH-u nakon što im je 14. svibnja Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja Grada Dubrovnika izdao potvrdu izmjene i dopune glavnog projekta kojom se odobrava izvedena rekonstrukcija i dogradnja objekta u kompleksu hotela Bellevue. Tako navode za Poslovni dnevnik realnu mogućnost da Hotel Bellevue počne raditi i primati goste u lipnju jer, kažu, očekuju da će brzo proći tehnički prijam, te dobiti uporabnu dozvolu, a potom još samo Ministarstvo turizma treba provesti kategorizaciju hotela.

Izgubljena dobit
Iz JLH najavljuju da početkom lipnja počinje s radom i Excelsior u čiju je obnovu uloženo 16 milijuna eura. Podsjećaju pritom da je investicija u Bellevueju iznosila 24 milijuna eura, no narasla je na račun neproduktivnosti hotela tijekom neočekivanog zastoja u radu. Bellevue je na temelju rješenja o privremenoj kategorizaciji imao prosječnu popunjenost veću od 90 posto sve do 31. listopada prošle godine kada su ga zbog nepotpune dokumentacije zatvorile inspekcijske službe. Neposredno nakon toga objavljena je i Uskokova akcija “Pet zvjezdica” koja je bila direktno povezana s reketiranjem vlasnika Bellevuea. Hotel je prethodno imao lokacijsku dozvolu, ali je “zapelo” dobivanje građevinske dozvole koja je bila izravnim povodom Uskokove akcije. U vezi s pretrpljenom poslovnom štetom, iz JLH navode da nemaju namjeru postavljati regresni zahtjev iako, kažu, svakodnevno su na tom hotelu gubili po 50 tisuća eura. Preračunano, to znači direktnu financijsku štetu zbog zabrane poslovanja Bellevuea tijekom sedam mjeseci koja Štroka stoji više od 9 milijuna eura izgubljenog prometa, što podiže trošak investicije u Bellevue na oko 35 milijuna eura. Još je zanimljivije što se potvrđuje da je Štrok i te kako zainteresiran za preuzimanje opatijske tvrtke Liburnia Riviera Hoteli o čijem vlasništva (preko 80 posto) traje upravni spor između države i Dom Fonda i SN Holdinga. U povodu navodnog dogovora između Štroka i predsjednika uprave SN Holdinga Darka Ostoje kojim bi Štrok preuzeo potraživanja fondova prema državi u iznosu od 160 milijuna eura, te ušao na njihovo mjesto u sporu s državom radi postizanja nagodbe, iz JLH potvrđuju da su zainteresirani za projekt širenja kojim bi ušli u vlasničku strukturu Liburnije, a detalje ne otkrivaju. Navode da rade na više projekata, koji još uključuju Zagreb, te širenje u regiji projektima vezanim uz Beograd i Sarajevo. No čini se da je opcija širenja Štrokova poslovanja na 15 Liburnijih hotela u Opatiji moguća sve do završetka upravnog spora gdje najnoviji moment predstavlja lansiranje još neslužbenih informacija da je Upravni sud ipak presudio pitanje većinskog vlasništva nad Liburnijom. Spor između države Dom Fonda i SN Holding, prema takvoj neslužbenoj i “rekla-kazala” verziji, završen bi bio u korist fondova. Odvjetnik Tin Dolički, koji zastupa SN Holding u tužbi protiv države na Upravnom sudu, kaže za Poslovni dnevnik da se radi o glasini jer on ne zna za odluku suda da bi fondovi dobili spor protiv države. Premda, dodaje, on samo takvu odluku i očekuje. Prema njegovu mišljenju, spor je toliko pravno jednostavan da za “njegovo rješenje ne treba više od 15 minuta”.

Odluka Upravnog suda
“Dom Fondu i SN Holdingu nezakonito su oduzete dionice nad Liburnijom jer je tadašnja Komisija za vrijednosne papire pogrešno smatrala da je sporazum s HFP-om nevaljan. Kako se kasnije od strane meritornog organa – zagrebačke arbitraže konačno i neopozivno utvrdilo da je sporazum bio i ostao valjan, drugačija se odluka Upravnog suda ne može ni očekivati”, kaže Dolički. U kontekstu stvarnog vlasništva nad dionicama LRH bitna je odluka Upravnog suda kojem su dva holdinga podnijela tužbu u kojoj su zatražila da se poništi rješenje Komisije za vrijednosne papire o vraćanju dionica HFP-u, ali se na inicijativu DORH-a vodi i postupak na Visokom trgovačkom sudu zbog tužbe države protiv arbitražne odluke i taj postupak nije još završen. Nelogično bi bilo da Upravni sud presudi prije nego se riješi ta tužba države na VTS-u. Do odluke Upravnog suda moguće je ustupiti potraživanje fondova, što se vidi iz slučaja kako su Ostoja i grof Eltz regulirali svoje međusobne odnose. Takav ishod može potencijalno obje strane lišiti neugodnosti prema cijelom slučaju, pa je na Štrokovu ponudu moguće gledati kao na svojevrsnu izlaznu strategiju. Ne treba podcijeniti pomoć koju je Štrok pružio državi u borbi protiv korupcije, a ni to što se Štroka ne percipira kao poduzetnika sklonog neprimjerenom riziku.