Očuvati važne i vrijedne dijelove imovine u vlasništvu države za potrebe sadašnjih i budućih naraštaja, organizirati učinkovitije i transparentno korištenje imovine u državnom vlasništvu s ciljem stvaranja novih vrijednosti i ostvarivanja veće ekonomske koristi – dva su ključna, dugoročna strateška cilja prijedloga strategije upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske od 2013. do 2017.

Nacrt prijedloga te strategije danas je na svojim internet stranicama objavio Državni ured za upravljanje državnom imovinom koji je time započeo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o prijedlogu tog dokumenta, a javna rasprava trajat će do 17. travnja.

Uz napomenu kako u predstojećem četverogodišnjem razdoblju nije moguće u cijelosti izgraditi novi sustav upravljanja imovinom u vlasništvu države, u strategiji se za razdoblje od 2013. do 2017. određuje četiri prioritetna cilja – utvrditi cjelovit obuhvat nekretnina u vlasništvu države, s naglaskom na sređivanje stanja te upravljanje na kvalitetno novim osnovama; dovršiti prvatizaciju dijela trgovačkih društava koja nisu strateška te unaprijediti upravljanje tvrtkama od strateškog značaja; kontinuirano procjenjivati učinke propisa kojima se uređuju svi pojavni oblici imovine u državnom vlasništvu; formirati središnji registar imovine u vlasništvu države, ostvariti internetsku dostupnost odluka o upravljanju imovinom u vlasništvu države i lokalnih jedinica te donijeti propise i procijeniti tu imovinu i iskazati je u državnom i knjigovodstvu lokalnih jedinica.

Strategija na stotinjak stranica daje analizu normativnog i institucionalnog okvira te analizu stanja i smjernice u upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu države – dionicama i udjelima u trgovačkim društvima, nekretninama i ostalom imovinom (kao što su npr. pomorsko dobro, mineralne sirovine, turističko zemljište itd.).

"Dubina ekonomske krize u Hrvatskoj upućuje na potrebu radikalno drugačije upotrebe imovine u vlasništvu RH i svake druge imovine u hrvatskom društvu", ističu autori strategije i naglašavaju da bi se država kao vlasnik trebala, u pravilu, ponašati kao svaki veliki dioničar kada je u poziciji bitno utjecati na trgovačko društvo i biti informiran ili kao aktivan dioničar kad ima manjinski udio.

Po podacima iz strategije, sredinom ožujka u portfelju države nalazi se ukupno 631 trgovačko društvo, od čega 555 u manjinskom portfelju do 49,99 posto vlasništva, 61 društvo u većinskom portfelju iznad 50 posto vlasništva i 15 tvrtki koje ne obavljaju poslovnu aktivnost.

Strategija predlaže da se na popisu strateških trgovačkih društava nađe 15-ak tvrtki i šest pravnih osoba, kao što su primjerice HAC, Hrvatske ceste, HŽ Infrastruktura i HŽ Putnički prijevoz, Hrvatske šume, Janaf, Plinacro, HEP, Hrvatske vode, HBOR, Fina, za koje se ne predviđa privatizacija, osim kada se propiše zakonom.

Među trgovačkim društvima od razvojnog značenja u kojima država ima većinski udio je 20-ak tvrtki, primjerice ACI, Croatia Airlines, zračne luke, Croatia osiguranje, HPB, Petrokemija za koje se predviđa i mogućnost restrukturiranja, privatizacije ili prodaje, izlazak na tržište kapitala.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Dionice sedam tvrtki, među kojima su Ina, Končar EI, Podravka, Đuro Đaković, Sunčani Hvar, kotiraju na burzi i u njima država ima manje od 50 posto vlasništva, a za njih je moguća i daljnja prodaja, eventualno i kupnja od trećih, navodi se u strategiji koja za te tri kategorije tvrtki razrađuje i tko predstavlja državu na skupštini, kako se kandidiraju predsjednici i članovi nadzornih odbora i uprava.

Za tvrtke u kojima država ima manje od 25 posto udjela, planira se u roku od dvije godine provesti restrukturiranje, izlazak na burzu i prodaja, darovanje i/ili formiranje fonda rizičnog kapitala, a takvih je 507, dok se to u roku tri godine planira i za 88 tvrtki u kojima država ima više od 25 posto dionica.

Strategija uvodi i pravilo da osobito vrijedne ili povijesno važne nekretnine, umjetnine i drugi oblici imovine ne mogu biti predmetom prodaje, a ustrojit će se popis tih nekretnina i pokretnina. Uz ostalo se kao nekretnine koje se ne mogu otuđivati navode šume u vlasništvu države (uz iznimku izdvajanja šumskog zemljišta iz šumsko-gospodarske osnove), vode kao javno dobro (osim koncesije kao oblika gospodarenja), kulturna baština, more i pomorsko dobro (osim koncesije na pomorskom dobru), itd.