Hrvatska je u 2030. konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve. Jedna je to rečenica kojom se opisuje cilj koji u narednih deset ili zapravo devet godina stavlja pred nas prva hrvatska nacionalna razvojna strategija, čiji je nacrt jučer Vlada i nadležno Ministarstvo regionalnog razvoja pustila u javnu raspravu. Načelan je to, a ujedno i dokument širokog obuhvata s kojim će se, nakon što se utvrdi njegov konačan tekst i prođe predviđenu proceduru u Saboru, usklađivati postojeće i buduće strategije. Sam dokument potaknuo je različite reakcije, od ocjena primjerice iz redova HUP-a, da je riječ o ambicioznom projektu, do onih koji su razočarani, jer su nakon tri godine pripremanja u strategiji očekivali, primjerice, puno određenije mjere i vremenski zacrtane korake ka postavljenim ciljevima.

No, pregleda li se dugoročne razvojne strategije koje su donosile i druge članice EU, primjerice susjedna Slovenija, može se konstatirati već sada da će ovaj dokument ispuniti očekivanja u Bruxellesu, jer je postavljen na dobrim osnovama i usklađen sa glavnim strateškim promišljanjima Europe. Ako je, a što ne krije ni premijer Andrej Plenković, ovaj dokument od velike važnosti i za partnerski sporazum za korištenje europskih strukturnih fondova i povlačenje novca iz novog višegodišnjeg proračuna, onda će taj dokument, uz još demokratsku proceduru i prikupljanje sugestija političke i akademske zajednice, gospodarstva, socijalnih partnera i svih zainteresiranih građana, ispuniti svoj zadatak. Razlika između hrvatske i slovenske strategije 2030. primijetna je, osim u visini početnih i ciljanih vrijednosti od BDP-a do zaposlenosti i konkurentnosti, u jednostavnijoj i prepoznatljivijoj postavljenoj viziji, koja je u slovenskom slučaju “Kvaliteta života za sve”, za razliku od spomenutog hrvatskog kolopleta želja u jednoj podužoj rečenici. Razlika je i u tomu što je svoju strategiju do 2030. susjedna država usvojila još 2017., kada se u Hrvatskoj počelo s pripremom dokumenta. No, premijer je uvjeren da se ne kasni i da pripremi dokumenata takve važnosti treba dati vremena, ne radi se preko noći. Štoviše, nove okolnosti koje su obilježile ovu godinu s koronavirusom, a i potresom u Zagrebu, štošta mijenja, pa je u neku ruku, kako se moglo zaključiti iz njegovih riječi, i dobro da se sada promišlja daljnji razvoj.

Četiri su razvojna smjera zacrtana ovom Strategijom. Prvi je održivo gospodarstvo i društvo, drugi jačanje otpornosti na krize, treći su zelena i digitalna tranzicija, a četvrti ravnomjeran regionalni razvoj.

Dobar temelj za brži oporavak iz ove krize i start prema 2030. vlada temelji na činjenici da je Hrvatska članica EU, što je, smataju stratezi, već potaknulo i to kvalitetniji oporavak gospodarstva iz prošle gospodarske krize, koja je trajala sve donedavno. Startne pozicije u svim ciljanim područjima su iz 2019. ili i ranije, dakle prije 2020. koja će, kako i u uvodnom tekstu stoji, biti godina najvećeg gospodarskog pada, te će uslijediti neizvjesno razdoblje u kojem treba nadoknaditi gubitak koji slijedi. U strategiji se računa da bi uz prosječan rast od 3 posto godišnje Hrvatska za deset godina mogla doći na razinu od 75 posto europskog prosjeka razine životnog standarda mjerenog BDP-om po stanovniku. Sada smo, pak, na 65%. Temelj za to je, smatraju stratezi, spremnost na kontinuirane reforme. Važnost za bolje izvedbe pridaje se i produktivnosti faktora u proizvodnji koja je zadnjih 15-20 godina rasla sporo, posebno u usporedbi s drugim zemljama istočne i srednje Europe, a rezultat toga je sporiji rast BDP-a.

Ozbiljnije s R&D-jem

Nakon oporavka od pandemije bolesti COVID-19 morat će se ponovno uspostaviti fiskalnu stabilnost i nastaviti sa smanjenjem javnog duga kako bi se stvorili preduvjeti za još snažnije smanjenje poreznog opterećenja. Investicijama u gospodarstvu se pridaje veća važnost, jer su ukupni izdaci za istraživanje i razvoj na svega 1% BDP-a, cilj je za deset godina da poraste na 3%.

Pristup financiranua puno više opterećuje hrvatske tvrtke nego u ostalim EU članicama – naših 15% malih i srednjih poduzetnika vide to velikim problemom, a samo 7% njihovih kolega u EU. Potrebnim se stoga, posebno u kontekstu koronakrize, navodi nužnost osiguranja boljeg pristupa kapitalu, no bez određenijih najava. Na sličan način za dizanje produktivnosti i životnog standarda najavljuje se i smanjenje poreznog opterećenja. Rastu gospodarstva osobito treba pridonijeti izvoz roba, ali i usluga, pri čemu se uz doprinos turizma naglasak stavlja na stimuliranje uvjeta za jačanje izvoza poslovnih usluga temeljenih na znanju, od prijevoza, informacijske tehnologije, financijskih usluga i građevinarstva. Cilj povećanja važnosti izvoza u BDP-u postavljen je sa sadašnjih 52 na 70 posto.

Izazov je i demografska slika, jer prema kalkulacijama EK Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna stanovnika, koji će biti stariji, a time će i broj radno aktivnih biti još problematičniji. Ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak važnim među ostalim vidi da bi stopa zaposlenosti u dobnoj skupini između 20 i 64 godina do 2030. umjesto sadašnjih 66,7 posto trebala iznositi 75 posto, a očekivani broj zdravih godina života trebao bi biti 64 godine. Trenutačno on iznosi 58,5 godina za žene i 56,5 godina za muškarce. I stopa totalnog fertiliteta 2030. bi umjesto 1,47 djece trebala porasti na 1,8 djece. Za jedan od važnih ciljeva – povećanju sudjelovanja odraslih u cjeloživotnom obrazovanju, starta se s 3,5 posto u prošloj godini, a cilj je doseći prosjek EU-a od 10,8 posto.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Siromaštvo i isključenost

Izazov su i na globalnoj i EU razini viska stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. On je u Hrvatskoj na razini od 23,3% niža nego u nekim znatno razvijenijim zemljama EU-a, ali je u našem slučaju primijetno problem izraženiji u starijoj populaciji, iznad 55 godina, po čemu smo iznad prosjeka EU. Socijalnoj isključenosti pridonosi velika neujednačenost u razvoju između pojedinih regija. Prema indeksu razvijenosti 12 županija i 304 jedinice lokalne samouprave su u statusu potpomognutih područja, a četiri slavonske županije tek na razini trećine razvijenosti EU. BDP po stanovniku prije tri godine u Zagrebu je iznosio 75% više od hrvatskog prosjeka, a u pet slavonskih županija zmeđu 55 i 75 % hrvatskog prosjeka.

Kao i EU, zadana je i zelena tranzicija Hrvatske, kako bi ona postigla ekološku i energetsku tranziciju za klimatsku neutralnost. Cilj je naravno povećati udio obnovljivih izvora energije u bruto ukupnoj potrošnji energije, a početna vrijednost kojeg je 28% iz 2018. i cilj je da on 2030. bude 36,4 posto. Što se tiče stope recikliranja komunalnog otpada, koja je 2018. iznosila skromni 25,3 posto za deset godina Hrvatska računa dosegnuti stopu od 55 posto, što je i više od trenutog prosjeka EU, koji je manji od 48 posto.