Ovih dana se svijet ljubitelja slastica, osobito Nutelle i čokolada s lješnjacima, usplahirio jer bi opet lješnjacima cijene mogle skočiti i za 66 posto, a nekako su toliko i lani bili poskupljivali zbog mraza koji je poharao lijeske po Turskoj, glavnom svjetskom proizvođaču lješnjaka.

Ni ova godina nije bila baš sjajna, pa se lamentira da bi lješnjaci koji su u industrijskoj proizvodnji u nabavi sa šest eura po kilogramu iz 2013. skočili lani na 12 i 14 eura, mogli opet poskupjeti ove godine oko 65 posto i povući za sobom ostale slastice u kojima su važan dio.

Bademi i lješnjaci se cijenom love s pršutom i teletinom, u rinfuzi kilogram košta 139,99 kuna, a u vrećicama pakiranim po 10 dekagrama cijene su im od 15,99 do 19,99 kuna. Preklani ste vrećicu od 10 dekagrama mogli kupiti po cijeni od sedam do 12 kuna. Danas za vrećicu badema ili lješnjaka možete kupiti i 10 deka vakuumiranog PIK-ova ili pršuta Voštane, piše Slobodna Dalmacija. Orahe, koji su cijenom uvijek bili ispred badema, možete kupiti po 110 kuna za kilogram, a ako vam je stalo do ekoloških proizvoda, budite sigurni da ćete proći skuplje od ovog, budući da su ovo cijene iz jednog velikog trgovačkog lanca.

Usporedbe radi, kilogram telećih medaljona košta 129 kuna, pa računajte gdje smo došli s cijenama. Kad pogledate deklaraciju na teletini, vidite da proizvođač kaže da meso dolazi s hrvatskih pašnjaka, dok ćete na orašastim proizvodima naići na sve moguće zemlje porijekla: od Gruzije, Rumunjske pa sve do Kalifornije, samo ne Hrvatsku. Koliko ih god platili, često izgledom i okusom ne vrijede ni pola svoje cijene.

"U Hrvatskoj nema nijednog hektara pod bademima ili orasima. Nijednog. Nekad se moj kraj Ravni kotari, pa i Zagora, sve od Sinja do Imotskog, bijelila od badema u cvatu, a danas ih nema, ljudi su odselili, zapustili proizvodnju. Badem je na našim obalnim područjima najstarija biljna vrsta, stariji je od vinove loze i smokve, počeli su ga Grci širiti Sredozemljem u šestom stoljeću prije Krista. Danas potpuno ovisimo o uvozu badema, a prema strategiji koju smo radili u Hrvatskom voćarskom savezu, Hrvatskoj bi trebalo od 50 do 60 hektara voćaka, od čega od 1500 do 2000 hektara bajama, što je oko 1500 kilograma čiste jezgre. A nemamo ni hektara", priča Frane Ivković iz Hrvatske voćarske zajednice i dodaje da jedino proizvodnjom mandarina zadovoljavamo vlastite potrebe, s proizvodnjom jabuka oko 75 posto naših potreba, oko 15 posto potreba za kruškama zadovoljavamo vlastitom proizvodnjom… Ivković govori da bez planskog razvoja u poljoprivredi nema nama naprijed.