Bliži se apsurdni kraj Elektroosijeka, tvrtke nad kojom je 2009. otvoren stečaj, i to nakon 17 godina blokade računa od strane Hypo, tj. bivše Slavonske banke, jer nije vraćala kredit koji joj zapravo nikada nije isplaćen. Zavrzlamu sudovi raspetljavaju u dugotrajnim procesima, pa je sve izglednija likvidacija Elektroosijeka iako je prije više od tri godine dobio na prvoj instanci spor protiv banke. U očekivanju kakva će biti odluka Visokog trgovačkog suda povodom žalbe druge strane – Hypo banke, Trgovački sud u Osijeku odlučio je da se 29. svibnja izloži prodaji imovina Elektroosijeka. Početna cijena na dražbi iznosi 14,9 mil. kuna, a postoje sumnje da je vrijednost imovine podcijenjena. Zvonimir Rogač, stalni sudski vještak za građevinarstvo, izračunao je da nekretnine tvrtke na tržištu vrijede 28 mil. kuna. Procjenu je napravio za Tihomira Pandžića, bivšeg vlasnika tvrtke koji je nastavio proizvodnju kroz najam imovine u stečaju. Tako radi 45 radnika, no sada bi mogli ostati bez posla, rekao je Pandžić. On sumnja da stečaj služi kao instrument za legalizaciju gospodarskog kriminala.

Pitanje za USKOK
“Slučaj sam prijavio USKOK-u. Potraživanja vjerovnika od oko 2,5 milijuna kuna desetak puta su manja od vrijednosti Elektroosijeka. K tome, stečajni upravitelj Šime Bošnjak ne želi izvršiti parcijalizaciju zemljišta Elektroosijeka i tako podmiriti vjerovnike, namjerava tvrtku prodati u cijelosti ispod tržišne vrijednosti”, navodi Pandžić dodavši da je umjesto brzoplete dražbe važnija požurnica VTS-u da donese presudu o sporu Elektroosijek-Hypo. Godine 2008., uoči otvaranja stečaja, objašnjava Pandžić, kada je tvrtka bila njegova, dobila je parnicu protiv banke na Trgovačkom sudu u Osijeku. To je, ističe, unatoč stečaju, i dalje moguće jako vrijedna imovina. S jedne strane, dok se banka žalila i VTS još nije presudio unatoč proteku razumna roka, na prijedlog banke zbog tražbine od 400 tisuća kuna osječki sud je praktički odmah (2009.) otvorio stečaj nad tvrtkom. Vjerovnici tako potražuju oko 600 tisuća kuna glavnice (bez kamata), kazao je, dok spor između tvrtke i banke iznosi 1,45 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Vodi se zbog HBOR-ova kredita iz 1995. za ratne štete, a pitanje i što bi mogao poduzeti USKOK jer Pandžić tvrdi da ratne štete nije bilo. “Dokumenti su lažirani i kredit nije doznačen na račun Elektroosijeka. To je utvrdila državna revizija i tadašnji Zavod za platni promet. HBOR je 1994. isplatio Slavonskoj banci kredit na temelju kojeg je banka upisala hipoteku nad Elektroosijekom. Banka nikad nije ni kune uplatila na račun Elektroosijeka, nego je tim kreditom retrokativno zatvorila zelenaške kamate koje je naplaćivala Elektroosijeku. Ništetnost zelenaških kamata kod tog kredita utvrđena je prvostupanjskom presudom protiv koje se banka žalila”, kaže Pandžić. Tvrtku je, objašnjava, stekao privatizacijom kupivši 1995. većinski paket od Slavonske banke.

Pogoduju banci
Pandžić sumnja da namirenje vjerovnika nije primarni cilj stečaja nego pogodovanje banci jer se prije presude VTS-a žuri s likvidacijom i prodajom imovine u bescjenje. Nije htio otkriti ime mogućeg kupca o kojem se neslužbeno govori u Osijeku. “Dao Bog da se postigne što viša cijena”, komentirao je stečajni upravitelj Bošnjak. Odbacio je sve optužbe pozvavši se na sudsku odluku kojom je prihvaćena procjena vrijednosti imovine sudskog vještaka.