Uprave energetskih kompanija Statoil i Norsk Hydro podržale su plan spajanja dviju tvrtki u okviru 23 milijarde eura vrijednog sporazuma dogovorenog prošle godine. “Dioničari Hydra imat će 32,7 posto, a Statoila 67,3 posto udjela u novoj kompaniji”, navedeno je u priopćenju. Tim sporazumom formiran je najveći svjetski proizvođač nafte i plina na moru, daleko ispred britansko-nizozemskog Shella, brazilskog Petrobrasa te britanskog British Petroleuma. Vodeća svjetska naftna kompanija, s operacijama i na moru i na kopnu, i dalje je američki ExxonMobile. Prema riječima izvršnog direktora Statoila, Helge Lunda, buduća kompanija će ove godine proizvoditi dnevno 1,9 milijuna barela, a zapošljavat će 31.000 radnika. Kako je prije priopćeno, Lund će u zajedničkoj tvrtki obnašati dužnost izvršnog direktora, dok će na mjesto predsjednika biti postavljen Eivind Reiten, dosadašnji čelnik Norsk Hydra. Udruživanje bi, nadalje, trebalo riješiti problem veličine, odnosno dvije tvrtke će poslovati u gotovo 40 zemalja i raspolagati dokazanim rezervama nafte od 6,3 milijarde barela. Istodobno, Norsk Hydro, treći svjetski proizvođač aluminija u svijetu, nastavit će sa svojim aktivnostim u metalurškom sektoru. Norveška je inače treći izvoznik nafte u svijetu, odmah iza Rusije i Saudijske Arabije. Međutim, postupnim smanjenjem naftnih resursa, Statoil i Norsk Hydro počeli su se okretati novim nalazištima.

To je i ključan razlog njihova spajanja pomoću kojeg bi se trebale snažnije uključiti u globalnu utrku za novim nalazištima. Brojni analitičari naglašavaju da se buduća velika nalazišta nalaze na morskim dubinama, poput zapadne Afrike, pa se mnoge naftne kompanije okreću proizvodnji i istraživanju u takvim uvjetima. Mete Norvežana su već duže vrijeme Sjeverno ledeno te Barentsovo more. No u kolovozu prošle godine Moskva, odnosno uprava ruskog Gazproma koji ima monopol na iskorištavanje tamošnjih nalazišta, odbila je ponude norveških tvrtki o uključivanju u projekt Štokman u Barentsovu moru. Odbijenicu su dobili i američki Chevrom te francuski Total. Krajem siječnja je zamjenik izvršnog direktora Gazproma, Aleksander Medvjedev, ipak naznačio mogućnost uključivanja navedenih kompanija u projekt. Prema njegovim riječima, polje Štokman sadrži 3700 milijardi kubičnih metara plina. Za vađenje nafte i plina iz velikih dubina i leda potrebne su znatne investicije, u prvom redu skupa suvremena oprema i tehnologija, pa Norvežani drže da je upravo to njihova prilika za dobivanje ovog važnog posla.

“I Hydro i Statoil razvili su tehnologije za koje se smatra da su među najboljima u globalnoj energetskoj industriji”, kazali su predsjednici dviju norveških kompanija u zajedničkom prošlogodišnjem priopćenju. I mnogi komentatori dovode u pitanje samostalne radove ruskih Gazproma i Rosnjefta na zahtjevnim projektima krajnjeg sjevera. Da te tvrtke nemaju dostatnu stručnost i tehnologiju, upozorio je nedavno i norveški ministar nafte i energetike Odd Roger Enoksen. On je naglasio potrebu rusko-norveške suradnje koja je neophodna u upravljanju prirodnim izvorima u Barentsovom moru. Pa ipak, glavnu će riječ imati Moskva. Premda su ruski dužnosnici krajem siječnja najavili mogućnost dodjeljivanja licenci za sva buduća off-shore nalazišta svojim kompanijama Gazpromu i Rosnjeftu, još nema službene potvrde. Prije nekoliko dana Rusi su otpočeli novi krug pregovora s inozemnim tvrtkama nakon čega će biti poznato hoće li Štokman postati najvažniji projekt norveškog energetskog šampiona.