Tvornica ribljih konzervi Mardešić iz Salija na Dugom otoku prošli je tjedan prvi put plasirala svoj soljeni inćun na španjolsko tržište. Saljska tvornica devedeset i šest posto izvoza ostvari na inozemnom tržištu, i to u prvom redu zemalja bivše Jugoslavije kad je riječ o konzerviranom programu, a plasman soljenih inćuna ostvaruje se na talijanskom i od prošlog tjedna na španjolskom tržištu. “Želimo se okrenuti i novim tržištima poput Češke, Slovačke i Mađarske. Domaće tržište je rascjepkano na više trgovačkih centara od kojih svaki zasebno diktira svoja pravila i cijene. Pristup na inozemna tržišta je lakši: zamijeniš robu za novac”, kaže direktor Mardešića. Uz to Hrvati konzumiraju zanemarivo malo ribe. Godišnje se u Hrvatskoj troši samo osam kilograma ribe po glavi stanovnika, što je čak triput manje nego u Europskoj uniji. Europskom je prosjeku potrošnje ribe blizu jedino Dalmacija s 15 do 20 kilograma ribe po stanovniku godišnje. Saljski Mardešić jedna je od četiri preostale tvornice ribljih konzervi u Hrvatskoj. Od trinaest prijeratnih tvornica danas uz Mardešić rade još samo zadarska Adria, najveći riboprerađivač u Hrvatskoj čije proizvode distribuira Podravka, rovinjska Mirna i Sardina iz Postira. Prije šest godina i Mardešić je pao u stečaj nakon čega je uslijedila dvogodišnja stanka da bi potom u lipnju 2004. godine ribarska zadruga Ribarska sloga iz Kalija otkupila Mardešićev pogon za soljenje inćuna. Zbog zastarjele tvorničke opreme i nepovoljnog kredita HBOR-a proizvodnja je bila upitna, a bolji dani za Mardešić došli su s novim vlasnikom Jadranskim pomorskim savezom u ožujku prošle godine. Novi vlasnik tvornice ribljih konzervi Mardešić iz mjesta Sali Jadranski pomorski servis spasio je od propadanja tvornicu osnovanu davne 1907. godine. Vlasnik Jadranskog pomorskog servisa iz Rijeke, inače rođeni Saljanin Ante Maras, podmirio je dugove Mardešića koji su iznosili oko 12 milijuna kuna, a u godinu dana otkada je kupio tvornicu uložio je u obrtna sredstva osam milijuna kuna od čega milijun u obnovu zastarjele tehnologije kako bi oživio brend star sto godina.

Vlasnik najznatnijeg prijevoznika nafte duž obale u vlasništvo Mardešića ušao je na poziv općine Sali i zadarske Gospodarske komore, koji su željeli nastavak proizvodnje ribljih konzervi. Tvornica danas mjesečno proizvodi oko osamsto tisuća konzerviranih ribe u ulju, odnosno oko 200 tona, što iznosi više od 80 vagona sardina i 70 vagona soljenih inćuna godišnje. Prije stečaja Mardešić je zapošljavao više od tristo radnika i proizvodio 1,2 milijuna konzerviranih sardina na mjesec. Danas u Mardešiću rade šezdeset i tri radnika. U prošloj godini Mardešić je ostvario ukupni promet od oko 16 milijuna kuna, no godinu je završio s malim gubitkom. “U ovoj godini planiramo stabilizirati proizvodnju i poslovanje zahvaljujući novom, španjolskom tržištu, no u riboprerađivačkoj industriji je teško raditi predviđanja jer su svi parametri od izlova do cijene ribe na svjetskom tržištu vrlo varijabilni”, kaže Vidov. Vlasnik Mardešić ima u planu kupnju dviju novih plivarica za buduću Mardešićevu ribarsku flout, a planira uložiti i u privezište koje bi jednog dana bilo preuređeno u marinu. U tvornici koja je desetljećima bila glavni izvor prihoda četiriju mjesta jugoistočnog dijela Dugog otoka razmišljaju i o proizvodnji zdrave hrane koja se ne bi zasnivala samo na ribi. O budućnosti Mardešića mnogo ovisi i razvitak Dugog otoka, a time i smanjenje iseljavanja. Jadranski pomorski servis ima namjeru pomoću Mardešića ući u posao uzgoja tune kapaciteta 1500 tona godišnje, a projekt bi trebao početi do kraja godine. Najveći dio izvoza u ribarskoj industriji u vrijednosti 60 posto ili oko 80 milijuna dolara odnosi se na izvoz tuna. Najveće tržište je Japan, koji s Mediterana uvozi oko 25 tisuća tona tuna, od čega petina otpada na Hrvatsku. Vlasnik saljske tvornice ribljih konzervi namjerava se u budućnosti okušati i u turizmu na zadarskom području.

Jadranski pomorski servis iz Rijeke

Jadranski pomorski servis sa sjedištem u Rijeci pruža usluge tegljenja, spašavanja, pružanje usluga pontonskim dizalicama, prijevoz nafte i naftnih derivata te ekološku zaštita mora. Usluge tegljenja društvo pruža poglavito na području luke Rijeka gdje je i monokoncesionar, na području brodogradilišta 3. maj, Viktor Lenac i Kraljevica, naftnog terminala Omišalj, za rafineriju Ina-Rijeka (Urinj, Mlaka, Bakar, Sršćica), u Plominskom zaljevu, Raši, na području brodogradilišta Uljanik Pula i luke Pula. Jadranski pomorski servis pruža usluge tegljenja u vodama Jadranskog mora, a u skorije vrijeme uključuje se s ovom djelatnošću i u područje Sredozemlja.