Dvije susjedne zemlje, Hrvatska i Slovenija, gospodarski se komplementarno nadopunjuju kroz povezanost svojih industrija, prometne infrastrukture i brojnim drugim poljima, a kada djeluju zajednički doprinose stabilnosti i razvoju regije, što je posebno važno u kontekstu sve nestabilnijeg globalnog okruženja.
Prezentaciju o toj gospodarskoj komplementarnosti na konferencije “Hrvatska i Slovenija, povezane i kapitalom”, u organizaciji Poslovnog dnevnika i slovenskih Financi, održao je ugledni predavač Mario Holzner, izvršni direktor u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije.
U svom izlaganju na izvrsnom hrvatskom osvrnuo se i na širi geopolitički kontekst koji oblikuje ekonomske prilike u Europi. “Donald Trump trenutno dominira na geopolitičkom planu, a onda i našim životima. Iako se na europskom tlu i dalje odvija rat, SAD se više ne zanima za naš kontinent, unatoč članku 5. NATO saveza.
Prognoze BDP-a
S druge strane, vjerujem da će za petnaestak godina Trumpove carine biti u povijesnim knjigama. To je na ekonomskom planu katastrofa. SAD je sada ponovo tamo gdje je bio 20-ih godina 20. stoljeća’’, rekao je Holzner.
Stručnjak napominje kako regionalno nemamo preveliku gospodarsku ovisnost prema SAD-u, za obje države taj izvoz iznosi oko jedan posto BDP-a, te ćemo više imati indirektnih efekata preko Europske unije, poglavito Njemačke, nego izravnih. Iako je carinski rat uvijek loš za investicije, prema Bečkom institutu, prognozirani rast BDP-a Hrvatske i Slovenije viši je od prosjeka zapadnoeuropskih zemalja.
Holzner je iznio i preporuke. Sloveniji preporučuje povećanje izravnog financiranja i mogućnosti suinvestiranja kako bi ojačala inovativna mala i srednja poduzeća, pojednostavljenje imigracijskih procedura za visoko kvalificirane radnike te uvođenje poreznih poticaja za povrat domaćih stručnjaka iz inozemstva. Za Hrvatsku ističe potrebu za jačanjem administrativnih kapaciteta za unaprijeđenje inovacijskih politika i učinkovitije povlačenje EU fondova. Dodatno, našoj zemlji preporučuje veća ulaganja u razvoj ljudskog kapitala, proširenje državne potpore za poslovna ulaganja u istraživanje i razvoj, ali i za neistraživačke aktivnosti, te identificiranje perspektivnih niša i njihovo sustavno razvijanje.
Prema prognozama Bečkog instituta iz travnja ove godine, očekuje se da će realni BDP Hrvatske rasti po stopi od 2,8 posto godišnje u 2025. i 2026., te 2,7 posto u 2027. godini. Za Sloveniju se predviđa rast od 2,2 posto u 2025., te po 2,4 posto u 2026. i 2027. godini. Iako ove stope nisu iznimno visoke, i dalje predstavljaju stabilan i robustan rast, osobito u usporedbi s prosjekom europodručja.
Prema podacima Bečkog instituta, tržišta rada u Hrvatskoj i Sloveniji posljednjih godina bilježe snažno poboljšanje, što je trend u svim srednjoeuropskim i istočnoeuropskim članicama Europske unije. U obje zemlje stopa nezaposlenosti približila se povijesno niskim razinama i obje nacije našle su se u situaciji gdje je potražnja za radnom snagom premašuje ponudu. Takvo stanje snažno utječe na rast realnih plaća, koje su osobito od 2023. ponovno u uzlaznom trendu nakon inflacijskog šoka. Usporedba s prosjekom regije pokazuje da su Hrvatska i Slovenija u skupini zemalja koje bilježe stabilan rast kupovne moći stanovništva, što dodatno učvršćuje gospodarsku otpornost ovih država u trenucima globalne neizvjesnosti.
Industrija vs turizam
Među zemljama ipak postoje i različiti gospodarski fokusi. “U usporedbi s Hrvatskom, Slovenija je uspjela zadržati visok udio prerađivačke industrije i s njom povezanih profesionalnih usluga u dodanoj vrijednosti prema BDP-u. S druge strane, Hrvatska je ostvarila značajan rast u turizmu i ICT uslugama, što omogućuje plodonosnu komplementarnost sa slovenskom strukturom gospodarstva”, rekao je.
Slovenija je očuvala industriju i udjel prerađivačke industrije u njihovom BDP-u kreće se konstantno između 19 i 22 posto. U Hrvatskoj se da zamijetiti pad udjela industrije, s 18 posto sredinom 1990-ih oko 12 posto danas, ponajviše zbog orijentiranosti na turizam i ICT sektor. No, kad je u pitanju komplementarnost susjednih država, te razlike ne predstavljaju prepreku već omogućuju da dok Slovenija gradi industrijsku i tehničku stručnost, Hrvatska razvija turizam i informacijsko-komunikacijske tehnologije, što može poslužiti kao temelj za stratešku suradnju i međusobno jačanje gospodarstava.
Stručnjak tijekom prezentacije napomenuo kako je Slovenija snažan izvoznik u automobilskom sektoru koji se brzo mijenja i traži inovacije, dok je Hrvatska kroz rad Mate Rimca sve zapaženija baš u svijetu automobila.
Osim gospodarskih razlika, važno je istaknuti i demografske izazove koje obje zemlje imaju. Broj građana Slovenije polako raste, dok se u Hrvatskoj bilježi blagi pad, što dodatno utječe na dostupnost radne snage. Niska stopa nataliteta, kao i niža produktivnost iz različitih razloga, dodatno će pojačati potrebe za imigracijom. Zbog snažnog utjecaja turizma, inflacija je u RH viša, a sezonalnost dovodi do veće nestabilnosti na tržištu rada. Ove demografske i sektorske razlike predstavljaju izazove, ali i prilike za stratešku suradnju i komplementarnost dviju ekonomija.
Investicije i trgovina
Razlike u strukturi gospodarstava već danas potiču međusobnu trgovinu i ulaganja. O investicijskim i trgovinskim tokovima dviju zemalja govorili su Bojan Ivanc, glavni ekonomist u Gospodarskoj Zbornici Slovenije i Goran Šaravanja, glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore (HGK). Susjedna gospodarstva obično prirodno razvijaju usporedive industrije i s vremenom sve više međusobno trguju. Tome doprinose blizina i logistika, kao i razlike u troškovima, porezima i kvalifikacijama radne snage. Oba gospodarstva natječu se za inozemnu kupovnu moć (u industriji, turizmu i logistici), te koriste sredstva EU za unapređenje infrastrukture.
Hrvatska trenutačno ima veći bruto domaći proizvod (BDP) od 85,6 milijardi eura, dok Slovenija ostvaruje 67 milijardi eura. Ipak, kada se BDP mjeri po stanovniku, Slovenija značajno prednjači s 31.300 eura naspram hrvatskih 22.200 eura, što ukazuje na viši standard. U proteklih pet godina Hrvatska je zabilježila nešto dinamičniji gospodarski rast od 3,7 posto, dok je rast slovenskog BDP-a iznosio 2,1 posto. Međutim, stabilnost slovenskog gospodarstva dodatno potvrđuje znatan višak na tekućem računu od 4,4 posto, dok Hrvatska bilježi deficit od 1,2 posto.
“Kada je riječ o članstvu u međunarodnim organizacijama, obje zemlje su članice Europske unije, europodručja i NATO-a. Jedina je razlika što je Slovenija još i članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)”, izjavio je Ivanc. Goran Šaravanja, glavni ekonomist HGK naglasio je kako po razvijenost Hrvatska nikad nije bila bliža Sloveniji, a razlika između kupovne moći došla je na oko 15 posto u korist Slovenije.
“Hrvatska je u zadnjem desetljeću imala novi zamah, posebice zadnjih pet godina imamo veći rast. Razlozi su u razvoju ICT tehnologija, osmišljavanju Nacionalnog plana oporavka i otpornosti nakon pandemije, povlačenju novaca iz EU, ali utjecali su i Schengen i produbljenje trgovinskih odnosa s Europskom unijom”, istaknuo je Šaravanja.
Ivanc vjeruje kako trgovina uslugama u građevinskom sektoru od Slovenije prema Hrvatskoj može porasti, posebice jer naši zapadni susjedi imaju znanja o korištenju kohezijskih fondova i EU natječaja koji bi trebali poboljšati izglede slovenskih građevinskih firmi u Hrvatskoj, no jednako tako zbog troškova neke proizvodnje i tvornice možda sa zapada “skrenu” istočno. “Minimalne plaće rastu u obje zemlje, a mnoge slovenske tvrtke razmatraju premještanje proizvodnje u Hrvatsku, ali i Bosnu i Hercegovinu zbog nižih troškova”, izjavio je Ivanc. Promjene u troškovima rada i proizvodnje dovode do toga da se sve više poduzetnika zanima za detaljima poreznih sustava koje imaju ove susjedne države.
Dušan Jerej, partner u iConsultu, održao je prezentaciju o tri najveće razlike poreza u dvije zemlje jer se u posljednje vrijeme kod slovenski tvrtki sve više budi potreba da bolje razumiju hrvatski porezni sustav. Posebno one koje razmatraju širenje poslovanja kod nas zbog nižih operativnih troškova. Iako obje države imaju progresivne porezne sustave za oporezivanje dohotka, postoje određene razlike u strukturi i stopama.
logističko-distributivni centar u Hrvatskoj jer je mogla ostvariti 10 milijuna eura poticaja više/Marko Lukunić/PIXSELL
Utjecaj poreza
“Slovenija koristi pet poreznih razreda, a najviša stopa poreza na dohodak iznosi 50 posto. U Hrvatskoj postoje dvije stope – 20 posto i 30 posto, s time da lokalne jedinice mogu povećati osnovne stope”, rekao je Jerej.
Iako nominalne razlike između poreznih sustava nisu velike, strukturne razlike u doprinosima, pragovima i poreznim olakšicama mogu imati znatan utjecaj na poslovne odluke. U Sloveniji, neoporezive beneficije poput stanovanja zaposlenika mogu imati različit porezni tretman, što može utjecati na neto plaću zaposlenika. Na primjer, ako poslodavac u Sloveniji osigura stanovanje radniku, to može povećati poreznu osnovicu, što rezultira nižom neto plaćom. U Hrvatskoj, određene beneficije mogu biti neoporezive do određenih iznosa, što može povećati neto primanja zaposlenika.
Oporezivanje godišnjih bonusa razlikuje se između dviju zemalja. U Sloveniji, visoke porezne stope mogu značajno umanjiti neto iznos bonusa koji zaposlenik primi. U Hrvatskoj, iako se bonusi također oporezuju, porezne stope su niže, što može rezultirati većim neto iznosom za zaposlenika. Hrvatska se ističe visokom učinkovitošću u naplati PDV-a. Prema podacima Europske komisije, Hrvatska je među zemljama EU s najmanjim “PDV jazom”, što znači da postoji mala razlika između očekivanih i stvarno prikupljenih prihoda od PDV-a.
Pere Mioč, partner odjela Poreznog savjetovanja iz Forvis Mazarsa u Hrvatskoj pojasnio je kako Hrvatska kroz Zakon o poticanju ulaganja nudi izravno smanjenje poreza na dobit za 50 posto, 75 posto ili 100 posto, i to do deset godina, za ulaganja u proizvodne, inovacijske i usluge visoke dodane vrijednosti. Mjera je dostupna svima, od najmanjih do najvećih poduzetnika.
Slovenija se oslanja na umanjenje porezne osnovice: 100 posto za istraživačko-razvojna ulaganja, 40 posto za opremu, te zelenu i digitalnu tranziciju. Olakšice su ograničene na 63 posto osnovice godišnje i mogu se prenijeti pet godina. “Hrvatski model je jednostavniji i izdašniji u kratkom roku, dok slovenski cilja specifična ulaganja s većom dugoročnom dodanom vrijednošću”, kazao je Mioč.
Mioč je također u prezentaciji naveo primjer investitora koji se na gradnju logističko-distributivnog centra između dvije države odlučio za Hrvatsku. Između ostalog i zato što će ostvariti oko 12 milijuna eura direktnih poticaja koje tvrtka može iskoristiti u 10-godišnjem periodu, dok bi u Sloveniji, ista tvrtka mogla ostvariti tek dva milijuna poticaja.
