Varaždinsko zelje do kraja prošle godine trebalo se upisati kao peti hrvatski autohtoni proizvod kojemu je na nivou EU zaštićena oznaka izvornosti. No nakon što su Slovenci uputili prigovor, ni u vidovečkoj Udruzi proizvođača povrća i voća Zeljari, koja taj proizvod već četvrtu godinu nastoji zaštititi u EU, ni u Ministarstvu poljoprivrede još ne nazdravljaju pjenušcem.

Kako piše Večernji list, na pitanje eurozastupnice Marijane Petir o slovenskom prigovoru, nakon što je im je u dopisu podastrla argumente da je varaždinsko zelje hrvatsko, iz Europske komisije odgovorili su da imaju dva mjeseca da razmotre prigovor, koji je stigao 4. prosinca, nakon čega će hrvatsku i slovensku stranu pozvati na konzultacije. Varaždinsko zelje udomaćena je lokalna sorta, odlična za kiseljenje i skladištenje, tvrde iz slovenskog ministarstva poljoprivrede pa su ga u travnju 2012. upisali na svoju sortnu listu kao zelje varaždinsko 2 i zelje varaždinsko 3.

Nije im smetalo što je varaždinski kupus kao „predak“ varaždinskog zelja od 1994. na službenom popisu starih čuvanih sorti RH, a od našeg ulaska u EU 2013. i na sortnoj listi Unije. Lani su se pozvali su na članak europske uredbe o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode prema kojem se „ne može registrirati naziv koji je potpuno ili djelomično homonim s nazivom već upisanim u registar te ako registracija naziva predloženog kao oznaka izvornosti zbog ugleda, priznatosti i duljine uporabe žiga može dovesti potrošača u zabludu o pravom podrijetlu“. Samo ime zelja govori gdje se ono tradicionalno proizvodi pa je Zlatko Zagorec iz udruge Zeljari uvjeren da se Slovenci ustvari boje da sjeme koje su doradili i nazvali varaždinsko 2 i 3 više neće smjeti stavljati na tržište.