Minimalni 7-dnevni odmor koji bi danas trebao biti standard za sve građane nedostižan je za njih polovicu jer, očito, postoje dvije Hrvatske. Jedna u kojoj si građani u bogatijim primorskim županijama i Zagrebu te oni s jačim obiteljskim zaleđem koji mogu sebi priuštiti odmor koji nije luksuz, nego potreba suvremenog čovjeka, i druga Hrvatska u kojoj građani s prosječnim i ispodprosječnim plaćama rade da bi preživjeli, a ne da bi živjeli i otišli na odmor, piše Večernji list.

Zbog cijena na Jadranu koje ne prati rast hrvatskih plaća najbrojniji su gosti zapadnjaci, Slovenci, Češi, Poljaci, Slovaci… Usporedbe radi, samo si petina Slovenaca ne može platiti tjedan dana odmora, a u EU u prosjeku si odmor ne može priuštiti 28% građana. Stručnjaci su odavno upozoravali da se nejednakosti između razvijenih i nerazvijenih županija vide i po razlikama u prosječnoj plaći, kvaliteti zdravstvene i socijalne skrbi, dostupnosti vrtića, pa je u slavonskim županijama manje od trećine djece obuhvaćeno vrtićima, u Brodskoj-posavskoj tek četvrtina za razliku od Zagreba, Istarske, Primorsko-goranske i Splitsko-dalmatinske županije u kojima je obuhvat djece u vrtićima od 70% do preko 80% u Zagrebu.

"Gotovo da se treba pitati koji Slavonci idu na more, jer ih je malo ostalo u nekoć bogatim županijama u kojima su ljudi uzgajali razne kulture, imali stoku i dobro živjeli, a danas ne mogu jer ih je ubio uvoz jeftine hrane koji guši Hrvatsku. Druge grane gospodarstva propale su u Slavoniji, plaće su niske i veliki dio Slavonaca se iselio, a dio koji je ostao si ne može priuštiti odlazak na more. Osim toga, hrvatsko more postaje sve nedostupnije i hrvatskim građanima u cjelini. I sa zagrebačkom plaćom (7485 kn, op.a.) koja je uvijek 1000 kuna jača od prosječne, naše je more ljudima preskupo. Cijene apartmana i ugostiteljske ponude otišle su u nebo. Pizza je bila najjeftinija hrana, a sad košta 70-80 kn, sokovi su 20-ak kn, voće i povrće je skupo na tržnicama", govori sindikalist Krešimir Sever.

I cijena apartmana od 70 eura za prosječnu četveročlanu obitelj je, dodaje, previše. Iako, kaže, Međimurje ima visoku stopu zaposlenosti, ali niske plaće, pita se i koliko Međimuraca može na more. U Zadru vlasnik apartmana za Večernji list kaže da su mu cijelu sezonu gosti uglavnom stranci, a od domaćih imao je nešto Zagrepčana i gospođu iz Čakovca.

Drugi govori da je ugostio samo jedan par Slavonaca, ali koji radi u Njemačkoj. U Omišlju vlasnica apartmana ističe da ima samo strane goste, a Slavonce nije vidjela godinama. Samo u Petrčanima, u relativno povoljnim apartmanima od 50 do 60 eura vlasnik kaže da je imao goste iz Zagreba, Ogulina i mladu obitelj iz Virovitice.

"Prije 50 godina odlazak na more bio je luksuz, danas bi trebao biti normalna stvar, a sad je opet postao luksuz, što je nazadovanje. Ako si i prosječna obitelj može priuštiti tjedan na moru, može si doslovno priuštiti samo more i ništa više, ne izlete u nacionalne parkove jer su cijene previsoke ni odlazak u restorane", kaže demograf iz Vukovara Dražen Živić.

Slavonske županije su pri dnu po prosječnim plaćama, BDP-u, ali Živić navodi i pozitivnu stranu, lokalne prednosti Slavonije kojom građani nadomještaju neodlazak na odmor.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’