Zbog druge decimale ipak ništa od povišice

Autor: Jadranka Dozan , 30. studeni 2015. u 13:21
Foto: Pixsell

Lako bi se moglo dogoditi da 1,2 plus 2,8 posto ne bude četiri.

Eto, dogodilo se da je i potpredsjednik Vlade Branko Grčić ispao premalo optimističan. Dan-dva prije nego što su se iz Državnog zavoda za statistiku (DZS) oglasili preliminarnom procjenom o 2,8 posto realnog rasta BDP-a u trećem kvartalu tipovao je na “barem 1,9 posto”, tj. čak nešto manje i od makroekonomista koji su u Hininoj anketi predvidjeli oko 2,2 posto. Budući da je drugo tromjesečje bilo 1,2 posto jače nego lani, DZS-ova prva procjena za ljetni kvartal implicira da smo dva kvartala zaredom imali u prosjeku dva posto rasta. Kako je to “točka odmrzavanja” plaća koju su sindikati zaposlenih u javnom sektoru dogovorili još u vrijeme Sanaderove vlade, zaredale su već i računice koliko bi povećanje plaća moglo donijeti 2016. pojedinim profesijama i, s druge strane, opteretiti proračunske izdatke. No, vrag je obično u detaljima pa se možda i s kalkulatorima povišica ipak malo požurilo.

Treba za početak pričekati 4. prosinca kad bi DZS prema planu objava trebao izaći sa čvršćim i detaljnijim procjenama. Zbog “druge decimale” lako bi se moglo dogoditi da 1,2 plus 2,8 na kraju ne ispadne 4 nego 3,9 posto, a time bi u vodu pale i računice s povišicama.

Dio ekonomista to drži prilično izglednim, a budući da se proračunski efekt aktiviranja povišica procjenjuje na oko 1,8 milijardi kuna, s obzirom na hrvatske fiskalne neravnoteže i komplikacije sa sastavljanjem nove vlade neki to i priželjkuju. “Zapravo, u kontekstu aktiviranja sporazuma sa sindikatima pomalo čudi što se u prvoj procjeni kvartalnog BDP-a išlo upravo na rubnu stopu kvartalnog rasta”, kaže jedan iskusni makroekonomski stručnjak. Time je aludirao na politički kontekst te činjenicu da u procjenama BDP-a postoji i nešto što se kolokvijalno zove “prostor slobode statističara”, odnosno što je manje egzaktno od takozvanih visokofrekventnih pokazatelja gospodarske aktivnosti. Jedna od takvih zona su procjene promjene stanja zaliha koje su u pravilu najizraženije upravo u ljetnom kvartalu (lani npr. -9,7 milijardi kuna) zbog čega, primjerice, desetpostotni pad zaliha može osjetno utjecati na stopu kvartalnog rasta. Jednako tako, određena razlika u odnosu na signale koje glede realnog rasta BDP-a daju mjesečne objave podataka o kretanjima u trgovini, turizmu, građevinarstvu, industriji… može proizaći i iz takozvanog BDP deflatora, pogotovo u svjetlu pada cijena nafte. Time se zacijelo može objasniti barem dio razlike između DZS-ove prve procjene i prethodnih očekivanja analitičara o tome na koliko je ubrzao kvartalni rast gospodarstva.

A ne potvrdi li DZS uskoro preliminarnu procjenu, državni zaposlenici mogli bi se načekati do povećanja plaća, jer se u četvrtom kvartalu ipak očekuje usporavanje rasta i upitno je hoće li zajedno s trećim dati prosječnih dva posto.

 

Stvarnost

Ove godine rast oko 1,5%, a ni idućih godina EK ga ne vidi preko 2 posto.

Na razini cijele godine sada se čini izglednim da bi gospodarski rast mogao biti približno na razini devetomjesečnog skora, a to znači oko 1,5 posto. Nakon punih šest godina recesije, rast je sam po sebi dobrodošao. Dobro je i što će se pokazati većim od donedavnih prognoza domaćih i međunarodnih institucija. No, koliko je to dobro ili slabo u širem kontekstu, u usporedbi s drugima? S 1,5 posto realnog rasta u prva tri kvartala Hrvatska u odnosu na prosjek rasta u EU i dalje zaostaje, s tim da je prema usporedivim zemljama srednje i istočne Europe tempom rasta i dalje zapravo na začelju. U prvom je polugodištu samo Estonija imala slabiji skor od Hrvatske, što znači da je naš gospodarski oporavak i dalje u znaku divergencije, nedovoljan za zaokret od relativnog nazadovanja.

“Sadašnjim tempom rasta BDP-a za vraćanje na predkriznu razinu trebalo bi nam osam godina, dostigli bismo je tek 2023. ističe Zvonimir Savić, glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore. Poput mnogih drugih, u priči o stopama rasta hrvatskog gospodarstva izuzetno važnim smatra to što je naš rast premali za plaćanje kamata. Dodatni je problem što Europska komisija ni u idućih nekoliko godina u Hrvatskoj ne vidi potencijal za stope rasta iznad dva posto.

Ove godine realan rast od oko 1,5 posto s obzirom na izostanak inflacije znači za približno toliko veći porast nominalnog BDP-a. Dakle, ove godine prirast BDP-a mogao bi biti oko pet milijardi kuna (lani je bio 328,4 mlrd.), a to je tek 40-45 posto iznosa koji država treba osigurati samo za troškove kamata. To dovoljno govori o razmjerima problema javnog duga, kao i potrebi stvaranja pretpostavki za veće ukupne stope rasta. U trećem kvartalu, primjerice, rast bruto dodane vrijednost zabilježen je u samo dvije od ukupno deset statističkih kategorija djelatnosti (prva je ona u kojoj su objedinjeni turizam i trgovina, a druga prerađivačka industrija). To nije dovoljno za veće stope rasta.

Komentari (3)
Pogledajte sve

Ako nadasve neintelegentni dogovor predviđa rast od 2% i više u dva uzastopna kvartala, onda bi sindikati barem trebali dočekati taj drugi kvartal s rastom od 2% i više (a neće ga biti), a ne ići uzimati prosjek uzimajući u obzir kvartal (drugo tromjesečje 2015.) koji taj kriterij ne ispunjava. Bitnije u cijeloj priči je da država pod hinto treba reformirati tu javnu upravu (uključujući cijeli politički aparat plus državne agencije), dakle smanjivati troškove, a ne pri prvoj pojavi “svjetla u tunelu” dizati onima plaće koji bi na popisu reforma trebali biti negdje na samom vrhu. Država se ozbiljno treba pozabaviti rashodima. Ima tu veliki potencijal za uštede. Uz toliku zaduženost, samo štednja može dati neki učinak. Ako budu samo “palili” po prihodima a rashodi ostani isti ili budu rasli, vraćam se natrag u recesiji a dug će svejedno dalje rasti nesmetanom brzinom.

Ma kakve Reforme ?

Sljedi nam nova zaduženja.

Nitko iz javnog sektora nije za Reforme.

O sindikatima i uhljebima.

Postoje laži, proklete laži i statistika.
Zahvaljujući statistici proračun je za sad spašen od nametnika.

New Report

Close