Projektiranje i gradnja posve novoga grada, doslovno na ledini i u šikari, s parkovima, avenijama, trgovima, šetalištima, pa čak i jezerom – rijetko se događa i u globalnim razmjerima. Proteklih mjeseci, međutim, taj rijedak, izvanredno uzbudljiv i kompliciran pothvat započeo je u Hrvatskoj, na istočnom rubu grada Zagreba, u gradskoj četvrti Sesvete, koja površinom čini četvrtinu hrvatske metropole, a kada bi ta četvrt bila samostalna administrativna jedinica, sa svojih 90.000 stanovnika bio bi to peti hrvatski grad.

Kako piše Večernji list, poželjeli su i Sesvećani svoj Zrinjevac, vlastitu Lenucijevu zelenu potkovu, svoje kvartovsko Jarunsko jezero. Pa su osnovali Udrugu građana Sesvete da kroz druženje i razgovore najzainteresiranijih sugrađana tim svojim problemima i težnjama nađu rješenje.

Prva konkretna ideja koja je zaokupila Udrugu bilo je uređenje goleme netaknute šume Divljača koja se pruža od Sesveta sjeverozapadno prema Medvednici i u vlasništvu je Katoličke crkve. Kad bi se u toj šumi uredile šetnice, mostići, biciklističke staze i ostalo što je potrebno, Sesvećani bi dobili park veći od Maksimira koji je davne 1794. Zagrepčanima darovao biskup Maksimilijan pl. Vrhovec. Ali, prema važećem generalnom urbanističkom planu, tu šumu i zelenu dolinu uz potok Vuger, idealnu za rekreaciju, trebala bi produžena Branimirova ulica presjeći dubokim usjekom pa visokim nasipom. I tu su Sesvećani shvatili da su im za ostvarivanje njihovih težnji i planova potrebni vrhunski stručnjaci, da im građanski aktivizam neće biti dovoljan.

Posljedica spontanog razvoja jest i usvojeni generalni urbanistički plan koji je čitavo golemo područje južno od pruge, između gradskog centra i bivše svinjogojske farme, pa i južnije od farme, namijenio izgradnji industrije. Ali, kad je gotovo sva stara industrija na tom području propala i za sobom ostavila pustoš i šikaru, a na farmi je sagrađeno veliko novo stambeno naselje, takav urbanistički plan izgubio je svaki smisao i logiku.

Shvativši to, Baletić i Jošić predložili su Sesvećanima da se kompletna industrijska zona preseli nešto istočnije, preko zagrebačke obilaznice, nedaleko od Ikeina šoping-centra, a da se na njezinu mjestu projektira i sagradi sesvetski Donji grad. Tako bi se „zelene“ Sesvete sa sljemenskih obronaka „spustile“ do samo tri i pol kilometra udaljene „plave“ rijeke Save. Istodobno bi se zrakasto, radijalno „bujanje“ grada po obroncima i u zaseocima u dolini zaustavilo, a Sesvećani bi dobili novi grad za više desetaka tisuća stanovnika, s parkom poput njujorškog Central Parka, urbaniziranim gradskim blokovima, pješačkim zonama, biciklističkim stazama i svim potrebnim javnim sadržajima i gradskom infrastrukturom.