Sustavi nagrađivanja menadžera trebaju biti takvi da osiguraju zapošljavanje i zadržavanje kvalitetnih kadrova koji još nedostaju u Hrvatskoj, ali kod kompanija koje kotiraju na burzama menadžerske kompenzacije ne smiju biti tajni podatak što je slučaj kod većine hrvatskih tvrtki, tvrdi dr. Ivica Pervan s Katedre za računovodstvo Ekonomskog fakulteta u Splitu. On je autor jedinog recetnog istraživanja u Hrvatskoj na temu (ne)objavljivanja menadžerskih kompenzacija. Pervan smatra da dobri menadžeri mogu osigurati opstanak i rast kompanije te donijeti pozitivne učinke za dioničare, zaposlenike, državu i poslovne partnere pa zbog visokog stupnja odgovornosti menadžeri trebaju biti primjereno nagrađeni.Birokratsko reguliranje visine menadžerskih kompenzacija, o čemu se u posljednje vrijeme polemizira, nije prihvatljivo rješenje za kompanije koje kotiraju na burzama jer, smatra Pervan, kod takvih kompanija “menadžerski ugovor trebao bi biti rezultat pregovora i dogovora između menadžera i predstavnika kompanije, odnosno nadzornog odbora”. “Kod kompanija koje kotiraju na burzama menadžerske kompenzacije ne smiju biti tajni podatak što je slučaj kod većine hrvatskih kompanija. Istraživanje koje sam 2005. proveo na uzorku od 55 listanih hrvatskih kompanija pokazalo je da samo tri kompanije ili 5,5 posto javno daju podatak o menadžerskim kompenzacijama”, kaže Pervan.

“Zbog toga nas s vremena na vrijeme iznenadi informacija da je menadžer prodajom svojih dionica, koje je dobio kao dio kompenzacije, zaradio milijune kuna. Neobjavljivanje menadžerskih kompenzacija sigurno nije u skladu s modernim trendovima korporativnog upravljanja jer se danas putem Interneta na www.sec.gov/edgar u svakom trenutku mogu provjeriti kompenzacije svih glavnih menadžera Forda, Coca-Cole, Tyca ili bilo koje druge listane kompanije u SAD-u”, objašnjava dr. Pervan. Ukazuje i na to da sličnim putem namjerava ići i Europska unija koja je još 2003. u dokumentu pod nazivom “Modernizacija zakona o kompanijama i unapređenje korporativnog upravljanja u EU – Plan za napredak” počela obrađivati pitanje javnog objavljivanja menadžerskih kompenzacija.

Sukob interesa
“U prosincu 2004. u službenom glasilu EU objavljena je Komisijina “Preporuka za razvijanje prikladnog sustava nagrađivanja direktora listanih kompanija” (2004/913/EC). U uvodu preporuke stoji da kompenzacije predstavljaju područje u kojem direktori mogu imati sukob interesa i gdje su u pitanju interesi dioničara. Sukladno tome, sustavi njihova nagrađivanja moraju biti pod prikladnim nadzorom uz pravo na adekvatne informacije”, kaže Pervan. Iako nije riječ o direktivi EU, već o njezinoj preporuci, zemlje članice EU trebaju poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da njihove listane kompanije vode računa o preporuci, a Pervan napominje da se pod direktorom u preporuci podrazumijeva bilo koja osoba iz upravnih organa, glavne uprave i nadzornog odbora.
“Preporuka EK sugerira da svaka listana kompanija objavi Izvještaj o politikama kompenzacija koji se može objaviti u sklopu godišnjeg izvještaja ili u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje. Taj bi izvještaj trebalo objaviti i na web-stranicama kompanije. Spomenuti izvještaj treba biti usmjeren na politiku kompenzacija direktora za iduću poslovnu godinu uz pregled provođenja politike kompenzacija u prethodnoj godini”, objašnjava docent Pervan.

Glavni parametri
Ističe da bi Izvještaj o politikama kompenzacija, a sukladno preporuci EU, trebao sadržavati barem objašnjenje relativne važnosti fiksne i varijabilne komponente kompenzacije, dostatne informacije o kriterijima performansi na temelju kojih se stječu prava na opcije, dionice ili drugu varijabilnu komponentu kompenzacije, dostatne informacije o vezi između kompenzacije i performanse, glavne parametre za prava na godišnje bonuse ili nenovčane nagrade te opis posebnih mirovinskih prava ili prava kod ranog umirovljenja direktora. “Preporuka EU o javnom objavljivanju menadžerskih kompenzacija u svakom slučaju predstavlja dobru osnovu za unapređenje jednog segmenta korporativnog upravljanja u Hrvatskoj, stoga bi se smjernice iz preporuke mogle ugraditi u regulativu, naravno, uz političku volju ili kodeks korporativnog upravljanja”, zaključuje docent Pervan.