Nacionalni tim, zadužen u pregovorima s EU za poglavlje ribarstva, prvu je fazu prošao uz pohvale Bruxellesa. Čekajući nastavak pregovora ponovno su se razbuktali zahtjevi za aktiviranje Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa. Sve ribarske udruge, uz lobiranje i potporu oporbenih stranaka, ne žale truda da Sabor konačno prihvati tu temu. Ribari su, s obzirom na neke naznake, očekivali da će biti pozvani na aktivniju suradnju kako bi se postigao dogovor o otvorenim pitanjima, a ZERP je u samom vrhu te liste, kaže Petar Baranović, predsjednik Sindikata ribara Hrvatske.
Poziv nije stigao pa su predstavnici ribarskih udruga odlučili bojkotirati sudjelovanje u pregovaračkoj ekipi dok ZERP ne zaživi. Baranović iznosi da EU, navodno, od Banskih dvora traži diskretnije postupanje s temama iz pregovora. “Osobno pretpostavljam da ih je na takav stav motivirao upravo ZERP. To je pitanje o kojem se zapravo lomi cijela priča unutar naše radne skupine, odnosno na relaciji ribari-politika. Naša politika eksplicite odbija provesti ono što je jedini ispravan put. Mi se u dio, na koji politika ima isključivo pravo, nećemo petljati, no proglašenjem ZERP-a po Međunarodnoj konvenciji o pravu mora preuzeli smo obvezu odgovornog gospodarenja. Nažalost, na tom se prostoru dnevno provodi diskriminacija na štetu hrvatskih građana i ribolov suprotan načelima ribolovne politike EU”, kaže Baranović.

Možete li konkretnije pojasniti nezadovoljstvo ribara?
To po prilici izgleda ovako: patrolni brod o trošku hrvatskih poreznika miljama plovi kroz vode ZERP-a, kroz šumu talijanskih ribarica. Zaobilazi ih u velikom luku da bi eventualno pronašao jedan ili dva hrvatska broda i proveo mjere nadzora.
Da nije tragično, bilo bi smiješno. Talijani raspolažu s flotom jačom od 213.000 bruto tona nosivosti i godišnje izlove oko 280.000 tona ribe dok sva naša plovila nemaju više od 25.000 BT uz godišnji ulov između 55-60.000 tona. Inzistiramo da se na tom prostoru uspostavi puni nadzor svih ribarica te da se provodi relevantan znanstveni monitoring koji uključuje prikupljanje podataka o ukupno ostvarenom ulovu, neovisno tko lovi.

Prva vijest o bojkotu pregovora s EU spominjala je potpuno suglasje čelnih ljudi Ceha ribara, sindikata te grupacije što djeluje pri HGK-a. Nedugo iz HGK-a su se distancirali od bojkota.
U toj udruzi uz ribare sjede i uzgajivači i prerađivači. Imaju jednako pravo odlučivanja i ta su si gospoda uzela za pravo raspravljati o ZERP-u iako to apsolutno nije njihova tema. Krenuli su đonom na ribare.
Bacaju nam krajnje nekorektno klipove pod noge. Njihovo radikalnije petljanje u problematiku ZERP-a zapravo je stavljanje sitnih pojedinačnih interesa ispred problema koji imaju nacionalni značaj. Marikulturi je svejedno tko će loviti u Jadranu, ribarima nije. U obrnutoj situaciji ribari im nikada ne bi okrenuli leđa. Tu je, u principijelnoj potpori ribarima, njihov predstavnik mr. Miro Kučić ostao osamljen.

Znači ustrajat ćete u distanciranju od pregovaračke skupine?
Apsolutno. Lobirat ćemo sve dok ne uvjerimo ukupnu javnost, posebno političku, da je to pitanje o kojem se ne raspravlja. To je biti ili ne biti hrvatskog ribarstva. Sabor je još u proljeće dobio prijedlog, ribari očekuju da će zastupnici imati petlju i onu sramotnu i neustavnu odluku koja je protivna i međunarodno preuzetim obvezama povući te aktivirati ZERP. Naglašavam kako će politika dopustiti izlov stranim ribarima na temelju realnih procjena, no u taj se dio nećemo petljati.

U prigovorima Vladi čuje se da samo Hrvatska još nije zaštitila svoj dio mora.
Točno, sve zemlje EU, pa čak i one koje uskoro ulaze u članstvo, Bugarska i Rumunjska, proglasile su isključivi gospodarski pojas ili njegove pravne derivate. I sama Italija je tek nedavno, naravno apsolutno ne pitajući Zagreb za mišljenje, učinila isto.

Stječe se dojam da su vladajući u strahu, pojedinci iz oporbe čak misle da premijer i Vlada odbijaju svaki razgovor na tu temu jer su uvjereni da bi aktiviranje ZERP-a donijelo konačnu odgodu pregovora.
Stav Vlade da je aktiviranje ZERP-a štetan potez vrijeđa intelekt hrvatskih građana. Za razliku od Hrvatske, Malta je znala i uspjela ostvariti nacionalni konsenzus te u pregovorima s EU izboriti pravo proglašenja i stavljanja u funkciju zaštićenog gospodarsko-ribolovnog pojasa, u kojem dan-danas smiju ribariti samo domicilni ribari.

Naš dio Jadrana nema nijednu ribarsku luku, prva veletržnica tek se gradi. Kako je u takvom okruženju uopće moguće poslovati?
Sve što nam je godinama obećavano realizira se više nego traljavo.
Ne samo što nema luka za ribarske brodove nego čak ni prema lučkim upravama nije spuštena jasna zapovijed da se ribarima osiguraju privezišta.

U Ministarstvu poljoprivrede brane se da već nekoliko godina u pričuvi drže namjenska sredstva, ne mogu ih investirati u lučku infrastrukturu zbog nedostatka prostornih planova, no tvrde da je prema lučkim kapetanijama išao nalog da ribarima osiguraju vezove.
S kim su razgovarali? S Kalmetom koji je to odmah zaboravio. Sit sam lijepih obećanja državnih dužnosnika. Glavni veziri su šefovi lučkih uprava i lokalna samouprava. Je li došlo do zastoja u komunikaciji, ne znam. Samo znam da ovoga trenutka ni u Rijeci ni u Splitu ne postoje ni najskromniji uvjeti rada za ribare. Hrvatska ima više od 1000 brodova, dugih 10-35 m i uključenih u ribolov s velikim alatima. Za taj potencijal treba najmanje 4-5 luka.

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Prva veletržnica ribe neće proraditi još mjesecima. Kako ribari rješavaju plasman ulova?
Taj je problem i ove godine, najblaže rečeno, strašan. U dva navrata imali smo apstinenciju gotovo ukupne flote, trajala je po 3-4 tjedna. Iako su dani za ribolov bili povoljni, nije se išlo. Cijene ribe izražene u kunama 25-30 posto niže su nego prije pet godina, a gorivo je u tom razdoblju dvostruko poskupjelo. To je najbolja ilustracija.

Jesu li ribari zadovoljni projektom nove flote od tridesetak plovila?
To su objekti koji stoje najmanje milijun eura, tko će to graditi? Tri godine lamentirali smo o gradnji flote. Tek su postavljene kobilic e za 2-3 broda, gradnja još nije došla u fazu trupa. Država mora shvatiti, ribari nisu solventni za stereotipne kreditne linije. Brodovi moraju biti jeftini, a da to budu, nužna je serijska proizvodnja. Dva-tri tipa maksimalno. Ludost je što se sada radi. Ribari nemaju novac za brodove unikate nego isključivo za konfekciju.

Neki su se ipak pronašli u ponuđenom modelu i odlučili izgraditi brod.
To su tvrtke koje su do sada bile pod državnom skrbi o kakvoj ribari mogu samo maštati. Od četiri broda koji se grade po dva su namijenjena za Sardinu i Drvenik tunu, velike tvrtke koje godišnje dobiju milijune kuna državnih poticaja.

Koncesija

U konvenciji o pravu mora postoji mogućnost ustupanja živog bogatstva podmorja koncesijom, naravno ako procjene kažu da postoje zalihe. Politika tu ima manevra, može utvrditi simboličan cjenik ili ga dati na racionalnoj osnovi. Bilo bi idealno da se od tako zarađenih sredstava ciljano rješavaju akutni problemi domaćeg ribarstva.

Konkurentnost

Hrvatska nema potencijal da može konkurirati u automobilskoj industriji, ali u ribarstvu može. Imamo znanje, imamo ljude, imamo mogućnost da ribarstvo postane jedna od elitnih gospodarskih grana s kojom već sutra možemo biti konkuretni na ukupnom tržištu EU. Sve što ulovimo u našim vodama možemo tržiti bilo gdje gdje je plasman zajamčen.