U vrijeme kad je servis Moj-eRačun započeo s pisanjem prvog koda, a to je bilo potkraj 2012. godine, mnogo prije donošenja Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi, malo tko je kod nas uopće percipirao što je to eRačun, a kamoli ulogu informacijskog posrednika u cijelom procesu. Iako to nije tako davna prošlost, štoviše većina nas je u tom vremenu već osjetila benefit različitih digitalnih rješenja, primjerice mobilnog bankarstva, komunikacije e-mailom ili mobilnih aplikacija, ideja da račun ne postoji u papirnatom obliku, kako je to bilo cijelu povijest, većini je bila potpuno apstraktna.
Nije bio problem samo u percepciji potencijalnih korisnika, nego i u inerciji države da u to vrijeme pokrene digitalnu transformaciju gospodarstva. Iako je prvi eRačun u Hrvatskoj uspješno dostavljen od točke A do točke B još krajem 2007. godine, sljedećih gotovo sedam godina nije bilo znatnih pomaka u populariziranju bespapirnog poslovanja jer zakonski okvir za elektroničke račune nije postojao.