Nakon nekoliko godina stanke, na Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar upravo je s edukacijom krenula peta generacija polaznika jednogodišnjeg specijalističkog magistarskog studija Menadžmenta u zdravstvu. Studij je podijeljen na poslovni menadžment i menadžment u javnom zdravstvu, a cilj mu je obrazovati menadžere, specijaliste u području zdravstvene djelatnosti te time unaprijediti i profesionalizirati upravljanje zdravstvenim ustanovama. Naime, brze promjene u sustavu zdravstva zahtjevaju školovane profesionalce koji razumiju procese i organizacijske probleme te imaju znanja i vještine koje im omogućuju upravljanje zdravstvenim ustanovama. Problem s kojim se neminovno susreću svi na odgovornim funkcijama jest kako premostiti jaz između dodijeljenog novca, potreba pacijenata i napretka medicinske struke. Komentirajući pauzu, voditelj modula za poslovno upravljanje Siniša Varga ističe kako je od 2004. godine vladala klima prema kojoj nije bilo poželjno imati znanje o upravljanju u zdravstvu.

Korist za radno mjesto
“No, ove smo godine odlučili testirati ozračje i javno mijenje te smo raspisali natječaj za novu generaciju polaznika bez posebnog oglašavanja kako bismo vidjeli postoji li ponovno glad za znanjem iz menadžmenta u zdravstvu. Na natječaj se prijavilo 35 osoba, uglavnom doktora medicine i farmaceuta, ali i nekoliko pravnika i ekonomista, od kojih su svi zaposleni u zdravstvenom sustavu”, kaže Varga dodajući kako je cijena studija 35.000 kuna. Znanja koja će dobiti na studiju, objašnjava Varga, prvenstveno će moći iskoristiti na radnom mjestu. “To se pokazalo i u prošlosti jer je velik broj naših diplomanata dobilo unapređenje, a dio njih je stečena znanja iskoristio za pokretanje vlastitog posla”, kaže Varga. Studij je podijeljen na 10 modula, a polaznici slušaju predavanja na temu od općeg uvoda u menadžment do upravljanja vremenom, ljudima, resursima. Na studiju predaju sveučilišni profesori sa zagrebačkog i osječkog fakulteta, a među njima je i Velimir Srća sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Studente uči kako upravljati promjenama nakon što se i sam školovao na američkom sveučilištu Columbia. Na pitanje je li zdravstvo specifično u ekonomskim aspektima, Srića kaže kako su to lažne dileme. Vještine menadžera i onih koji upravljaju kadrovima su univerzalne i svatko tko želi izvući maksimum mora imati potrebna znanja.

Upravljanje promjenama
“Nekada je menadžer bio stručnjak u određenom polju i iz toga je crpio strategiju i viziju, dok je danas važnije da zna upravljati ljudima. U zdravstvu je poseban problem to što vrhunski stručnjaci postaju ravnatelji ili šefovi klinika, a posljedica je da ste izgubili dobrog stručnjaka, a dobili lošeg menadžera”, kaže Srića dodajući kako ga zanima upravo mijenjanje tog svjetonazora. Smatra kako je upravljanje promjenama u Hrvatskoj teže nego drugdje jer se svi boje promjena, ali i kako je kriza najbolje vrijeme za njihovo provođenje. Na njegovom kolegiju koji se većinom održava kroz radionice, a manje kao predavanje, studenti uče kako riješiti razne problemske situacije, uče se razni mentalni modeli, rješavaju testovi procjene i samoprocjene. Srića kaže da se danas pri zapošljavanju više pažnje posvećuje ne tome koliko je netko dobar stručnjak nego ima li viziju i strategiju, koliko je timski igrač i koliki su mu kapaciteti za pokretanje zaposlenika. Varga kaže kako studenti uče i na praktičnim primjerima, analiziraju završne račune i poslovanje bolnica. Studenti odlaze i u Bolnicu za respiratorne bolesti Golnik pored Kranja u Sloveniji koja je primjer, kaže, odlično uređene bolnice. “Bolnica ima sve međunarodne certifikate, a posebna je po tome što se u njoj obradi dvostruko više pacijenata nego u drugim bolnicama. Pri tom na bolničkim hodnicima nema gužve, pacijenti se gotovo niti ne vide, nema stresa. Uspjeli su uspostaviti sustav u kojem se točno zna kako se upravlja vremenom, ljudima i novcem”, objašnjava Varga.

I on smatra kako se o ekonomici u zdravstvu treba raspravljati bez da se ističu specifičnosti sustava. “Nonsens je kada netko kaže da ne možemo primijeniti zdravu ekonomsku logiku u zdravstvu jer je ono specifično. 2 plus 2 su uvijek 4, bez obzira o kojoj struci govorimo. A i presuda Europskog suda pravde kaže da se pružanje zdravstvenih usluga i sve što regulira ekonomski aspekt zdravstva ni po čemu ne razlikuje od bilo koje druge usluge. Pa stoga, bez obzira da li proizvodili čavle ili popravljali cipele ili operirali žuč, u pravno-ekonomskom smislu nema razlike između tih usluga”, objašnjava Varga. Druga je stvar, kaže, što EU dopušta zemljama da samostalno urede zdravstveni sustav i sustav osiguranja. Varga kaže da je ravnateljima danas najveći problem što nemaju ovlasti upravljati bolnicom jer su ograničeni zakonskom regulativom, ali i budžetom HZZO-a. “Problem HZZO-a već dugo nije manjak novaca nego krivo usmjeravanje, ali i akumulacija svih informacija u HZZO-u. Potreban je balans između pružatelja usluga, onih koji plaćaju odnosno Ministarstva i HZZO-a, i korisnika. Trenutno je sva moć koncentrirana na jednom mjestu bez mogućnosti utjecaja na upravljanja tim javnim novcima od strane pacijenata ili pružatelja usluga”, kaže Varga.

Sličnosti SAD-a i Hrvatske

Više praktičnog rada
Željko Metelko, nekadašni ravnatelj Sveučilišne bolnice Vuk Vrhovac, bio je u prvoj generaciji studenata na Menadžmentu za koji kaže da mu je pomogao u razvijanju nove perspektive i razmišljanja o upravljanju u zdravstvu. “Prije toga sam bio na edukaciji ‘Leadership development’ u SAD-u i ovo je ustvari bio odličan nastavak. Ovakav studij je hvalevrijedan potez i odlična inicijativa, ali mislim da bi trebalo uvesti više praktičnog rada odnosno da studenti više aktivno sudjeluju, a manje pasivno sjede. Također mislim da bi trebalo uvesti i više rasprava na razini političkih strategija”, kaže Metelko.

Ured ravnatelja

Pomoć u svakodnevnom radu
Ratko Matijević, zamjenik ravnatelja Kliničke bolnice Sv. Duh, također je završio studij Menagment u zdravstvu, a danas predaje novim studentima i to dva predmeta. “Prvi je Kliničko upravljanje koji povezuje umijeće liječništva s upravljanjem zdravstvenim ustanovama. To je koncept koji je poznat desetljećima u razvijenome svijetu te se koristi u većini razvijenih zemalja. Drugi predmet je Medicinska praksa zasnovana na dokazima koji govori o korištenju najnovijih saznanja znanstvenih istraživanja te njihove inkorporacije u svakodnevni rad te u politiku upravljanja zdravstvenom ustanovom”, pojašnjava Matijević. Na pitanje trebaju li nam sposobni menadžeri u zdravstvu, Matijević odgovara potvrdno dodajući kako se često s novim ravnateljem gubi odličan doktor, a dobiva osrednji manager. “Osobno sam mišljenja da bi svaki sudionik u upravljanju zdravstvenim ustanovama morao imati određenu edukaciju iz managementa”, kaže Matijević. Dodaje kako mu je edukacija iz menadžmenta poprilično pomogla da kao liječnik koji o tome zaista nije znao puno, razumije osnovne pojmove te da pronađe odgovore na neka od pitanja koja mu se u upravi bolnice nameću svaki dan. “Studij mi je pomogao da kroz razumijevanje koncepta, ali i detalja managementa, odredim svoj način upravljanja te definiram sebe kao osobu koja je odgovorna za segment upravljanja zdravstvenom ustanovom”, kaže Matijević.