Nakon odlične sezone u zadanim uvjetima, hrvatska administracija se što prije treba uloviti izmjena okvira poslovanja za investitore i poduzetnike, prije svega rješavanjem pitanja turističkog zemljišta i fleksibilizacije modela zapošljavanja.

Bez toga se neće nastaviti domaća ulaganja, i dalje možemo samo sanjati o stranima, a ako netko i uloži u hotele u njima neće imati tko raditi.

‘Postoji toliko rješenja’

Poruka je to koju Ministarstvo turizma i Vlada ovih dana prima iz sektora koji je, unatoč pandemiji i ogromnom nedostatku radne snage (na oglasnicima još stoje oglasi za sobarice i konobare), uspio odraditi dva odlična mjeseca.

Hrvatska udruga u turizmu ovih dana u Vladu šalje prijedloge vrlo konkretnih rješenja koja treba uvesti da bi se olakšalo i ubrzalo zapošljavanje u nacionalnom turizmu.

“Pitanje radne snage u turizmu ne smije postati pitanje dobivanja radnih dozvola za strance. Postoji toliko rješenja kojima možemo omogućiti jednostavnije zapošljavanje neiskorištene domaće radne snage koja nije motivirana za rad u turizmu zbog raznih administrativnih i poreznih barijera.

Postoje brojne raspoložive niše koje žele raditi u turizmu, primjer su studenti kod kojih je ključno riješiti pitanje poreznih olakšica. To bi za državu bio minoran fiskalni trošak koji bi se višekratno vratio u prihodima”, kaže direktor HUT-a Veljko Ostojić.

Zaključuje kako ostaje činjenica da su plaće u turizmu znatno niže od onih u Austriji i Sloveniji, no trenutno nema nikakvog razloga da Hrvatska nema najbolji i najjednostavniji sustav zapošljavanja. Stvar se ne može riješiti preko noći, no puno se toga može odraditi odmah da se proces pokrene.

Kad su ulaganja u pitanju, osim Zakona o poticanju ulaganja i ostalih poticaja koji se očekuju i iz izvora EU, Hrvatska konačno treba riješiti pitanje turističkog zemljišta.

Ulagači u slijepoj ulici

“Imamo situaciju da investitori ne mogu kako spada urediti sanitarni čvor i nadogradnju u kampu, ako se on nalazi na turističkom zemljištu, zbog čega stoje brojni projekti potrebni da se podigne kvaliteta usluge i stvori dodana vrijednost.

Imamo Zakon o turističkom zemljištu koji je donesen 2. svibnja prošle godine, u kojem stoji da će se u roku od 60 dana donijeti Uredba kojom će se definirati cijene i ostali detalji. Uredba još nije donesena, i mi još nemamo okvir za ulaganja”, kaže Ostojić.

Investicijski okvir dobrim dijelom je odgovoran za to da Hrvatska još nije na mapi vodećih institucionalnih ulagača koji su se ovih dana okupili u Berlinu na godišnjoj konferenciji IHIF. A istraživanja provedena uoči konferencije pokazala su da investitori, unatoč neizvjesnosti koje je industriji putovanja donijela korona, itekako imaju volje i novac za ulaganje u hotele.

Više od trećine ulagača u nekretnine namjerava kupiti više hotela diljem Europe, prema najnovijem istraživanju konzultantske kuće za nekretnine Cushman & Wakefield. Unatoč poremećajima u sektoru putovanja i turizma zbog pandemije, samo 21 posto ulagača namjerava prekinuti aktivnosti kupnje hotela, a samo 10 posto ih je stavilo planove na čekanje.

U fokusu investitora su odmarališta i servisirani apartmani, a najpopularnije regije za ulaganje su V. Britanija, Njemačka i Pirinejski poluotok, posebno Barcelona.

Rezultati su objavljeni u sklopu istraživanja više od 50 viših predstavnika velikih tvrtki za privatno ulaganje, fondova i drugih institucionalnih ulagača aktivnih na europskom tržištu hotelskih nekretnina.

Tvrtke ispitanika u hotelski biznis uložile su u posljednjih pet godina ukupno 26 milijardi eura, stekavši 664 hotela, što čini oko četvrtine ukupnog broja hotelskih transakcija u Europi.