Iako ih vode pragmatični motivi koji se svode na rasterećenje mirovinskog sustava i rast poreznih prihoda, poticanjem dulje zaposlenosti starijih od 55 godina kreatori ekonomskih politika razvijenih zemalja pokazuju da teško zapošljive osobe koje “zaglave” bez posla u dobi koja još nije za umirovljenje, ali više nisu ni poželjna radna snaga, mogu i te kako doprinijeti društvu. U brojkama to izgleda ovako: države OECD-a mogle bi dugoročno povećati BDP za oko dvije tisuće milijardi dolara ako bi stopu zaposlenosti starijih podigli na razinu jedne Švedske. Izračunali su to ekonomisti PwC-a mjereći indeks zlatne dobi – uspješnost država u iskorištavanju ekonomske moći starijih radnika, piše Večernji list.

Hrvatska nije u OECD-u

BDP se njihovim radom može povećati od 1% u Koreji, 2% u Japanu, 3% u SAD-u, 12% u Sloveniji, 13% u Belgiji do 16% u Grčkoj. Trenutačno najveću zaposlenost osoba koje imaju između 55 i 64 godine bilježi Island – čak 85%. Na drugom je mjestu Novi Zeland sa 84,2%, slijede Izrael s 80,1% i Švedska sa 79,6%. U istraživanju nema Hrvatske koja nije članica OECD-a, organizacije u kojoj su 34 gospodarski najrazvijenije države svijeta, među kojima je i Slovenija. Premda su ovakva istraživanja često argumentacija pritiska na produljenje radnog vijeka koje mnogi zaposlenici smatraju nepravdom, odnosno preprekom između njih i zasluženog odmora, treba uzeti u obzir da se ovo odnosi na dob od 55 do 64 godine. A to je još uvijek ispod hrvatske granice starosnog umirovljenja od 65 godina. Upravo je tih posljednjih 10-ak godina staža kod nas kritična dob u kojoj se masovno ostaje i bez plaće te se standard ruši na razinu bankrota koja bi se trebala “popraviti” mirovinom – kad se dočeka. Za vlade država OECD-a koje potiču zaposlenost starijih prioritet su reforme mirovinskih sustava i stvaranje financijskih poticaja koji bi potaknuli radnike na kasnije umirovljenje.

Cijeli članak pročitajte ovdje.