Prošli tjedan, kako doznaje Poslovni dnevnik, prvi put je zapela isplata novca iz kredita HBOR-a kojim je osigurano poslovanje riječkom 3. maju nakon krize u koju je tvrtka zapala prije godinu i pol. Takav model mjesečnih uplata za pokrivanje troškova riječkom brodogradilištu utvrđen je kako bi se pratilo kontrolu troškova, a slučaj je u međuvremenu, kako nam je potvrđeno, riješen.

No, činjenica da se zbog negativne ocjene nadzornika Hrvatske brodogradnje Jadranbrod dogodio zastoj u isplati novca za plaće oko 850 zaposlenika ukazuje da postoje određena odskakanja od predviđenoga, a upućeni tvrde da je, unatoč javnoj percepciji kako je slučaj krize u 3. maju riješen, takav događaj samo prvi u nizu koji 3. maj čeka u ovoj godini.

S početkom rujna, naime, istječe rok do kojega je s vjerovnicima postignut dogovor o dvogodišnjoj odgodi naplate njihovih 85 posto potraživanja, a još nisu riješeni ni komplicirani odnosi s Uljanikom i njegovim potraživanjima od 3. maja, niti se započelo razgovarati o tome što slijedi 3. maju nakon što presuši postojeći financijski okvir za funkcioniranje i izgradnju brodova uz pomoć države.

Koliko je slučaj apsurdan, pokazuje i zastoj oko car-carriera, novogradnje 514, koju je iz stečajne mase Uljanika konačno u prosincu otkupila država za 142 milijuna kuna, s namjerom da prema Vladinoj odluci iz 2019. brod bude dovršen u riječkom brodogradilištu, koje ga je kao podizvođač i gradilo za Uljanik. Međutim, još uvijek nije utvrđeno kako će se brod graditi.

Nije svejedno hoće li brod graditi država kao sadašnji vlasnik, potencijalni kupac s kojim se pregovara, a riječ je o izvornom naručitelju tvrtki Siem, koji bi ga kupio od države s obvezom dovršetka u 3. maju, ili ako ga 3. maj kao vlasnik dovrši i prihodom, kako je predviđeno programom oporavka, zatvori kreditne obveze prema HBOR-u.

Za treći scenarij potrebno bi bilo provesti dokapitalizaciju 3. maja, kojom bi brod bio prenijet u vlasništvo škvera i popravilo bi negativnu bilancu, no osim što iziskuje vrijeme, ta opcija otvara i bojazan da bi vjerovnici time mogli biti potaknuti na prisilne naplate svojih potraživanja.

Opcije da brod dovršava država ili ugovara sa Siemom povlači pitanje poštivanja zakona o javnoj nabavi, jer je riječ o velikim vrijednim poslovima koji ne podliježu izuzeću od primjene tog zakona.

A osim što bi time ponovno aktivirali očekivanje pulskog brodogradilišta da mu se prepusti dovršetak te gradnje, moguće zainteresira i druge brodograditelje, sve ove opcije iziskuju vrijeme i dodatno kompliciraju rješavanje problema u 3. maju.

Dovršetak broda 514, jedan je od tri posla na kojima je temeljena vladina odluka iz 2019. o potpori 3. maju za nastavak poslovanja, a za njegov dovršetak, prema informacijama od predsjednika Uprave Edija Kučana, potrebno će biti osam mjeseci nakon zaključenja ugovora. Taj posao od tri koja je država planirala za 3. maj je i najunosniji, jer je brod u visokoj fazi dovršenosti.

“No sa svakim danom odgode taj brod gubi na vrijednosti i time štetu trpi i 3. maj i država”, upozorava predsjednik Nadzornog odbora 3. maja Juraj Šoljić. Tvrdi da kupac s kojim je potpisano pismo namjere želi brod što prije i ne želi ga graditi ni u jednom drugom brodogradilištu.

A kada država odluči što je najbolje rješenje, za realizaciju posla potrebno je osigurati i kredit, a prethodno i jamstvo Ministarstva financija u visini 20 milijuna eura, što znači da je realno da se ta gradnja završi, a potom i naplati, tek pred kraj 2021. Kako će u međuvremenu poslovati 3. maj, koji je od preostala dva broda iz “vladinog paketa” jedan dovršio i lani ga predao kupcu, a na drugome su radovi u tijeku i trebao bi biti dovršen u srpnju?

Uprava je ugovorila gradnju trupa i opremanje za polarni kruzer za australsku grupaciju Scenic, ali se i taj posao počinje otezati. Jamstvo od 80 milijuna eura koje je za gradnju broda u rujnu prošle godine odobrila Vlada Scenicovoj tvrtki MKM Yachts još uvijek nije aktivirano i kupac još uvijek dogovara kreditnu liniju.

Od posla se, kaže predsjednik uprave MKM Yachts-a Saša Čokljat, nije odustalo, ali su rokovi bitno pomaknuti. U 3. maju već pola godine rade sekcije za prvi iz planirane serije ovih luksuznih kruzera. No, prvotno je bilo planirano uzimanje kredita za tu gradnju kod stranih banaka, ali je u međuvremenu došlo do promjene i, kako tvrdi Čokljat, u završnoj su fazi pregovori s domaćim bankama i pitanje je tjedana kada će biti zaključen ugovor.

No, problemi korone koja još uvijek drži zaleđenim kruzerski biznis u kojem posluje Scenic, usporili su i dinamiku gradnje serije ovih brodova u narednom razdoblju. Kako se sada čini, 3. maju počet će sve više nedostajati novca i potrebno je tim više već sada djelovati i pripremati rješenje.

Najavljivana privatizacija nije na vidiku, a i pitanje da li bi uopće na tržištu bilo ozbiljnih kandidata za tvrtku čiji gubici za 437 milijuna kuna prelaze kapital. Jedno od potencijalnih rješenja može biti i predstečajna nagodba, no i to podrazumijeva da se već osmišljava prijedlog s kojim će se stati pred vjerovnike.

Sam prvi čovjek Vlade Andrej Plenković i nakon što je država preuzela 4 i pol milijarde kuna tereta Uljanika pokazuje čvrstu volju da očuva brodogradnju u Puli i Rijeci, no realizacija njegovih obećanja u slučaju 3. maja zapinje. Primjer inertnosti je i odgađanje međusobnih dugovanja između Uljanika i 3. maja. Riječki škver ima ogromna potraživanja za pozajmice kojima je svojedobno pomagala Uljaniku da osigura likvidnost, no kako je tvrtka u postupku likvidacije, naplata nije moguća.

Riječ je o više od pola milijarde kuna. S druge strane, Uljanik i njegove tvrtke koje su također u stečaju imaju određena potraživanja prema 3. maju, koji je “živo” poduzeće i naplata je moguća, a stečajni upravitelji otvoreno su i najavili da će takve poteze poduzeti jer je to uostalom i njihova obveza.

K tomu, u drugom dijelu godine nastupa i zastara za veći dio. Pravni stručnjaci uvjeravaju da kao najveći vjerovnik država ima prostora i može donijeti odluku o prijeboju potraživanja.

Zbog svega, s odmicanjem vremena generiraju se neminovno problemi u 3. maju, za koji njihovo nerješavanje i odgađanje odluka može voditi samo prema najgorem scenariju, od kojega se tvrtku spašavalo prije godinu i pol.