Javna rasprava “za i ”protiv“ izgradnje nuklearke u Hrvatskoj odvijat će se paralelno s potpunom liberalizacijom tržišta energenata. Početkom srpnja otpočinje tržišno formiranje cijena, a iz Ministarstva gospodarstva potvrđuju Poslovnom dnevniku da će u lipnju staviti u javnu raspravu energetsku strategija za razdoblje od 2008. do 2013. Doznajemo da se njome predviđa okvirna mogućnost za realizaciju nuklearne opcije, no do konkretne odluke o gradnji nuklearne elektrane čini se ipak kako će put biti dug. To će se pitanje temeljito raspraviti, pa nakon komunikacije i s najširom javnošću, najrealnije je takvu prijelomnu odluku očekivati 2010., kako analiziraju sugovornici Poslovnog dnevnika, direktor Energetskog instituta ”Hrvoje Požar” Goran Granić i pomoćnik direktora Direkcije za razvoj HEP-a Kažimir Vrankić. Sam potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec u više je navrata istaknuo potrebu da nuklearna opcija mora prestati biti tabu tema, a navedeni stručnjaci kažu da je sada pravo vrijeme jer je društvo zrelo za rješavanje razvojnih potreba.

Energetska budućnost
Cilj je rasprave, kako navode u resornom ministarstvu, obuhvatiti brojna pitanja i rješenja sigurne energetske budućnosti Hrvatske, tj. najboljih načina za smanjenje ovisnosti. Uvozi se već 20-ak posto električne energije, 40 posto plina, dok ostalo otpada na naftu i njezine derivate koji su na udaru stalnih poskupljenja na svjetskom tržištu. Zato u MINGO-u očekuju da će ton samoj raspravi i ponuđena rješenja diktirati i sve složeniji uvjeti vezani uz poskupljenje nafte i naftnih derivata na svjetskom tržištu, rastuće potrebe za energijom i činjenica da Hrvatska samo polovicu potreba podmiruje svojim energentima. Moguće je i da će predviđeni strateški okvir za opciju gradnje nuklearne elektrane “pogurati” postepeno sve skuplji energenti koji će biti oslobođeni utjecaja administrativnog uplitanja. U “valovima” će poskupljivati i postepeno će se izjednačavati njihova cijena sa stanjem u zemljama EU. Tržišno formiranje cijena može biti značajan impuls rasprava o nuklearnoj opciji, ali i presudno za sam ishod u njezinu korist u vjerojatno jednom od najdugotrajnijih procesa pripremanja terena za političku odluku. O pitanju treba li Hrvatska i gradnjom nuklearne elektrane odgovoriti na rastuće potrebe za energijom u redovima struke uglavnom ne dvoje. Granić objašnjava kako će Hrvatska u razdoblju oko 2020. i poslije trebati energiju i iz nuklearnih izvora, te procjenuje da bi struka mogla o tome postići dogovor i jednoglasni stav. “Druga je stvar pitanje lokacije gdje se treba graditi nuklearna elektrana, s kime, te treba li je graditi u Hrvatskoj ili u sklopu projekata u regiji. Ulazimo u vrijeme raznih interesa, a ključna stvar u svakom je društvu kako će se oni artikulirati. Dijalog o toj temi treba biti čvrst i otvoren, a vjerujem da hrvatsko društvo neće donositi odluke u strahu. Kada donosimo odluku u korist nuklearne opcije, trebamo biti svjesni što ona jest u pozitivnom i rizičnom smislu, te svakome mora biti jasno kako ćemo rizike smanjivati”, kaže Granić.

Tako teška odluka ne smije biti donesena naprečac, kaže on, te procjenjuje da će trebati dvije do tri godine što znači da će “biti zadovoljavajuće ako se odluka donese do kraja 2010.”. Nuklearnu opciju treba staviti na stol i donijeti odluku jer mi više nemamo mnogo vremena, kaže Vrankić. Navodi kao primjer “da se danas tako i odluči, pod uvjetom da postoje sredstva i lokacija, moralo bi se računati s time da su već zagušeni kapaciteti proizvodnje nuklearnih komponenti za sljedeće tri godine”. Narudžbe, kaže, idu prema dobavljačima opreme za nuklearne elektrane iz cijelog svijeta, poglavito Kine i Indije. Dodaje da bi u našim uvjetima period potreban za pripremu i izgradnju nuklearke trajao minimalno devet godina, te napominje niz aktivnosti kao što su istraživanje prostora i lokacija, izrada tenderske dokumentacije, osiguravanje sredstva, raspisivanje i provedba natječaja. Koliko su to kompleksni projekti pokazuje i to što s njima “kasne čak i precizni Finci koji najracionalnije grade nuklearke”.

Hitna odluka
“Da se danas donese odluka, što nije moguće, to bi značilo da bi je najranije imali za 12 godina. Uz godišnje povećanje potražnje za strujom od 4 posto i sadašnji uvoz od 20 posto, Hrvatska će biti u nezavidnoj situaciji ako se u međuvremenu ne donese odluku o gradnji nuklearne elekratne”, kaže Vrankić. On navodi da će liberalizacija cijene električne energije osigurati HEP-u bolji financijski položaj, a tako akumulirana sredstva omogućila bi planiranje strateških projekata, kao što je investicija u nuklearku. “Hrvatski elektroenergetski sustav će moći prihvatiti nuklearnu elektranu veličine 1000 megavata, a ona stoji do dvije milijarde eura. HEP-u bi to omogućilo bolje upravljanje električnom mrežom, pa čak i izvoz struje koja je na ovom djelu tržišta skuplja nego u zapadnoj Europi”, zaključuje on. Razvojne prednosti sagledavaju se i u oživljavanju dijela hrvatskog gospodarstva jer bi se oko 40 posto cijene za njezinu izgradnju realiziralo sudjelovanjem domaćih dobavljača poput Đure Đakovića, Končara i brojnih tvrtki.