U godini pred nama očekujemo potpuni oporavak na europskom tržištu šećera. Pune četiri godine od ukidanja proizvodnih kvota, europska industrija šećera je bila suočena s nezapamćenom krizom i gubicima, nakon 50 godina trajanja kvotnog sustava.

Prodajne cijene šećera bile su 40 mjeseci ispod praga za intervenciju Komisije, do koje nikada nije došlo. Očekivali smo da će kad-tad doći do oporavka i to se sad događa. Hrvatsku smo industriju šećera u vrijeme te najveće krize uspješno integrirali.

Od 2021. usmjerili smo svu preradu repe u pogon u Županji i to se pokazuje kao dobra odluka, iako bolna za sve sudionike. Sve ono što smo poduzeli u restrukturiranju domaće industrije jamči nam opstojnost u razdoblju koje počinje 2022.

Budućnost naše kompanije, baš kao i sadašnjost, neraskidivo je povezana s proizvođačima šećerne repe. Premda u Hrvatskoj bilježimo najveći pad površina u odnosu na druge zemlje EU, raduju nas sjajni rezultati onih koji su zadržali proizvodnju. Prošle su godine naši kooperanti premašili europski prosjek prinosa po površini, prvi put u povijesti.

Mi ćemo ove godine premašiti prosjek proizvodnje šećera po šećerani u novim članicama, a od iduće počinjemo utrku za dostizanje prosjeka u starima. Izvrsnu priliku vidim u Modernizacijskom fondu koji tvrtkama u sustavu emisija CO2 daje mogućnost da uhvate priključak.

Hrvatska, nažalost, ima samo 33 industrijska postrojenja gdje se bilježi višak emisija CO2. Ovo vidim kao jednu od ključnih tema za nacionalnu industrijsku politiku. Ne smijemo biti naivni i ostati bez nekoliko preostalih dimnjaka u Slavoniji gdje je i glavnina proizvodnje repe. Imamo najbolje rezultate u EU u pogledu smanjenja emisije CO2 u poljoprivredi, pada potrošnje mineralnih gnojiva i pesticida, pri vrhu smo u pogledu zaštićenih područja i bioraznolikosti.

To su važni argumenti u prilog snažnijoj potpori za očuvanje industrije u skladu s ciljevima Zelene agende, jer čemu služi ta agenda ako ostanemo bez proizvodnje?

Željko Zadro, predsjednik Uprave Hrvatske industrije šećera