Godišnje Hrvatska uveze više od 2100 tona pršuta, a kroz izvoz plasiramo tek 82 tone, dok je na razini Europske unije trend obrnut: uvoz iznosi 372 tone, a izvoz doseže gotovo 42 tisuće tona. Sama Španjolska na EU tržištu godišnje proda više od sedam tisuća tona pršuta s kosti te još oko 28 tisuća tona sušenih proizvoda od buta, plećke i vratine.

Italija unutar EU tržišta godišnje proda oko 4400 tona pršuta s kosti te još oko 50 tisuća tona sušenih proizvoda od buta, plećke i vratine. Te dvije države prisvajaju oko 50 posto rezultata u trgovanju na EU tržištu i Hrvatska bi i te kako morala učiti na njihovu iskustvu, smatra Branko Bobetić, direktor strukovne grupacije Croatiastočar. Podsjeća da, primjerice, samo Švicarska godišnje iz EU uveze gotovo dvije tisuće tona pršuta, pa se i hrvatski proizvođači moraju više okrenuti izvozu, gdje se skriva golem potencijal za rast. Morali bismo, ističe, svakako kapitalizirati i potrošnju kroz turistički tanjur jer mnogi Europljani s ljetovanja nose znanje o vrhunskoj kakvoći hrvatskih pršuta.

Svi proizvođači u RH godišnje proizvedu oko 1500-1700 tona, što je oko 250 tisuća pršuta, a kao vodeće po volumenu nametnule su se samo tri tvrtke, to su vrgoračka Mesna industrija Pivac, istarski Pisinium i Voštane iz okolice Trilja. Ostali pršutari mahom su mali koji svoju proizvodnju prodaju lokalno, na kućnom pragu. Povezivanje u klaster ili proizvođačku organizaciju jedno je od rješenja radi trasiranja izvoznih kanala i većeg plasmana kako u EU tako i na treća tržišta, možda u Japan, koji godišnje iz EU uveze više od 1800 tona pršuta.

Vlade Prančić, vlasnik tvrtke Smjeli koja godišnje proizvede 80 tona suhomesnatih proizvoda i među njima oko 3500 pršuta, u posljednjih desetak godina šest je puta sa svojim pršutima osvajao šampionsku titulu na nacionalnoj razini u kategoriji Dalmatinski pršut, posljednju na prošlotjednim Danima Hrvatskog pršuta. Ističe da je veći problem od pronalaska kvalitetnih butova nepostojanje klaonice, pa su pršutari prisiljeni po sirovinu odlaziti u Austriju ili Mađarsku. "Ne mogu pršutari spašavati hrvatsko svinjogojstvo jer svinja nisu samo dva buta. Netko mora zbrinuti ostatak", ističe Prančić razlog zbog kojega će pršutari i dalje po sirovinu odlaziti izvan RH.