Za očekivati je da će obnova Grada Zagreba osim izravnih učinaka na rast aktivnosti u građevinskom sektoru imati i one neizravne na rast aktivnosti u drugim sektorima, poput proizvodnje u rudarstvu i vađenju (šljunak i pijesak), prerađivačke industrije (cement, cigla, staklo, drvena građa, sanitarije), poslovnih usluga – projektiranja i slično.

Očekivanja su to u sektoru čiji je značaj i ulogu u hrvatskom gospodarstvu kroz razdoblje od 2001. do 2020. analizirao Ekonomski institut Zagreb, iz pera autora Gorana Butorca.

“Uz neizvjesnost trajanja pandemije bolesti Covid-19, relativno pesimistična očekivanja stanovništva i negativna demografska slika praćena odljevom mladih iz zemlje uvelike pridonose izostanku snažnijeg zamaha građevinskog sektora”, iznosi Butorac s EIZ-a.

Stanjen obujam radova

Učinci pandemije koronavirusa, prema analizi, nisu zaobišli građevinski sektor ni u Hrvatskoj, a kako usporedba pokazuje isto se bilježi i u EU. Kod nas je posrijedi usporavanje većine glavnih pokazatelja (npr. obujma građevinskih radova i broja zaposlenih) te su se negativna očekivanja i usporavanje investicijskih aktivnosti ‘prelili’ na pad izdanih odobrenja za građenje, koji u prvih 7 mjeseci iznosi 13,5% na međugodišnjoj razini.

Na razini EU-28 ovaj se učinak očituje kroz smanjeni obujam građevinskih radova u prosjeku za 7,7% u odnosu na isto razdoblje lani, tj. prvih sedam mjseci. Udio građevinarstva u BDP-u u novim članicama Unije u prosjeku je 6,5%, a u starima 5,5%. Hrvatska se, s udjelom od 4,7 posto, nalazi ispod prosjeka novih članica.

Analiza udjela sektora u ukupnoj zaposlenosti u 2019. dodatno potvrđuje značaj građevinarstva za ukupnu gospodarsku aktivnost: lani je udio građevinarstva u ukupnoj zaposlenosti u EU-28 iznosio 6,9%, odnosno u novijim članicama 7,3%, a u starima 6,1 posto.

Kada se uz dodanu vrijednost promatra zaposlenost, važno je pitanje koliki broj zaposlenih stvara dodanu vrijednost građevinskoga sektora. Prosječna dodana vrijednost po zaposlenom u starim članicama   tako iznosi 62.251 euro, a u novim članicama 27.476 eura. Hrvatska se s ostvarenih 21.590 eura nalazi ispod prosjeka novijih članica EU-28.

Nedostatak kvalificirane radne snage u Hrvatskoj, kako smatra Goran Butorac, mogao bi biti glavni ograničavajući čimbenik realizacije snažnijeg rasta hrvatskog građevinskoga sektora u budućnosti.

Plaće u građevinarstvu i dalje zaostaju za prosjekom hrvatskoga gospodarstva te je u razdoblju od siječnja do srpnja u 2020. godini prosječna neto plaća u ovom sektoru bila manja za 18,6 % u odnosu na prosječnu neto plaću u Hrvatskoj.

Od analiziranih pokazatelja ističe se rast broja zaposlenih u 2019. i to za 17,4 posto na međugodišnjoj razini. Kretanja na tržištu nekretnina dodatno potvrđuju pozitivne trendove i oporavak ukupnog sektora.

Uslijed oporavka potražnje u prošloj godini došlo je tako do prosječnog rasta cijena stanova, te se u analizi iznosi podatak da se njihova cijena na međugodišnjoj razini povećala u prosjeku za 7,6 posto.

Još bez utjecaja na cijene

“Razvidno je kako se okolnosti potresa i pandemije bolesti Covid-19 još uvijek nisu značajnije odrazile na kretanje cijena stanova u Gradu Zagrebu.

Naprotiv, rast potražnje za stanovima značajnim je dijelom uvjetovan državnim programom subvencioniranja kredita, pri čemu veliki broj korisnika tih kredita upravo živi i radi u Gradu Zagrebu. Također, ne treba zanemariti ni učinak veoma niskih kamata na štednju, što kod dijela ulagača kupnju nekretnine i dalje čini poželjnom investicijom”, navodi autor.

Iz njegove analize strukture prosječne cijene prodanoga novoizgrađenog stana po četvornom metru može se zapaziti smanjenje udjela troškova gradnje i dobiti izvođača te da je udio troškova građevinskog zemljišta zadržan na približno istoj razini, dok se povećao udio ostalih troškova koji uključuju: pribavljanje odobrenja za građenje, projektiranje, premjeravanje zemljišta, stručni nadzor i slično.